Jednostavno genijalno.
Kad sam u Cannesu uspio propustiti novi film Jennifer Lynch, njezin prvi nakon 15 godina, bio sam tužan sve dok se nisam sjetio da ću ga ionako kad tad pogledati – nažalost, ne na velikom platnu, što svakako zaslužuje, ali srećom dočepao sam ga se još ove godine, što ga čini jednim od kandidata za listu najboljih u zadnjih 365 dana. Jer ovo je stvarno, stvarno iznenađujuće sjajno.
Jennifer je od tate itekako dobro naučila kako s lakoćom i jedinstvenim stilom oslikati sjebanost provincijske amerikane, a od tate je posudila i prepoznatljivu zvučnu atmosferu konstantne nelagode, također u stilu jednog 'Kaira' i 'Charisme'. Pridodajte tome sadističke policajce koji se iživljavaju nad ljudima koji kroz njihovo selo voze prebrzo, serijskog ubojicu koji ostavlja žrtve po preriji, agente FBI-ja koji pokušavaju dovesti red u kaos, jednu obitelj te par džankija i dobit ćete… pa, ne možete ni očekivati što, obzirom da 'Surveillance' iznenađuje, koliko i šokira.
Odlična, inventivna naracija i režija, plus pokoje opako klanje i sjajna glumačka postava (uključujući i Billa Pullmana i Michaela Ironsidea) rezultiraju jednim od ponajboljih američkih trilera u zadnjih nekoliko godina.
