Igre bez granica.
Već petnaestak godina tražim ovaj film, još otkada sam ga gledao kao klinac i potom zaboravio sve o njemu, čak i to kako se zove. Pokušavao sam ga nekoliko puta iskopati, ali iz nekog razloga zapamtio sam da je u njemu glavnu ulogu imala Jane Fonda, što me uvijek odvodilo u krivom smjeru. Naime, nije Fonda, već jedna druga ikona svoje ere – Linda Hamilton! S Robertom Carradineom, kao novinarom zaljubljenim u nju.
A ona je studentica koja sudjeluje u iznimno popularnoj fakultetskoj igri natjecanja u egzekucijama plastičnim pištoljima koji ispaljuju ljepljive strelice. Jedan od prvaka putem do titule šampiona totalno poludi pa mijenja igračku pravim pištoljem te krene ubijati sve koji su mu na popisu za odstrel…
I kakav je danas ? Zabavan, ali ne baš toliko koliko je bio onda – ne pluta baš najsigurnije u tom međuprostoru između retro-noirea, studentske komedije, trilera i slashera, no za ljubitelje B-lige početka osamdesetih, a i cijele estetike ovog razdoblja, ovo je mala poslastica. Ne baš cijela torta, ali solidni mali zalogaj.
