Vremeplov, leteći kukasti križevi i nazi-transformersi!
Nikad ne znaš što očekivati kad ti se u playeru nađe ovakav uradak. S jedne strane oduvijek smo voljeli pobješnjele australske filmaše koji su svjetske filmske trendove uspijevali prerađivati u nešto nacionalno zanimljivo, hrabro mješajući žanrove i tako upakirano ne samo ponuditi u (lokalnu) kino-distribuciju nego stvoriti čitav jedan pokret koji je dobio naziv ozploatacija.
S druge strane, prošlo je već puno godina od ozploatacijskog vala pa je revitalizacija u maniri grindhousea zahtjevan i vrlo osjetljiv teren sličan minskom polju pa se realizacija može razletjeti sa svakim novim krivim i nepotrebnim korakom.
’25. Reich’ baš je pravi ozploatacijski film jer jaše trendovski val niskobudžetne znanstveno-fantastične naziploatacije za koji je zaslužan ‘The Iron Sky’ i solidno kombinira elemente (žanrovske) kinematografije pa je malo ratni film, malo avanturistički-lovački na tragu ‘Krokodila Dundeeja’ bez žena te je sav isprepleten likovima i situacijama klasičnim za šund romane popularne nakon 2. svjetskog rata u razdoblju obilježenom nuklearno-atomskom paranojom. Takav mišung solidno nadoknađuje slabiju nacionalnu žanrovsku proizvodnju posljednjih godina i zapravo demonstrira da se bez konkretnog budžeta ipak može snimiti film koji će, eto čak i netko u Hrvatskoj pogledati.
Kako to obično bude, da je bilo više novaca i CGI bi bio znatno bolji pa bi cijela priča o supertajnoj misiji petorice američkih vojnika u jeku II. svjetskog rata u australskoj pustopoljini koji putuju kroz vrijeme i bore se s nazi-transformersima bila još pitkija i zabavnija, iako je i ovako ispala iznad očekivanja, pogotovo u prenevjerovatnoj sceni silovanja koja se čisto neočekivano dogodi, ali se ureže u pamćenje za sva vremena. Eh, da je jednu takvu Bay uvaljao u svoju trilogiju! Uglavnom, ’25 Reich’ je bedasto, ali gledljivo i na momente vrlo zabavno low-budget ostvarenje.
