Ruggero Deodato snimio je jednu od najzabavnijih musaka ikada.
Nema čega nema unutra – malo buddy buddy debilane s estetikom 'Miami Vicea', malo 'Mad Maxa' i 'Bijega iz New Yorka', plus pokoja kap 'Indiane Jonesa', 'Ramba' i 'Napada na policijsku postaju 13'. Deodatova gaža u Americi, te zlatne 1983. godine, bila je vrlo jasna – iskoristiti sve popkulturne fenomene i dobiti mješavinu koja bi za malo novca konkurirala svemu što je u to vrijeme haralo kino dvoranama.
A kad je eksploatacijska postapokalipsa u pitanju, nema do Talijana – pogledajte samo Castellarijeve 'Ratnike Bronxa' i sve će vam biti jasno (posebno genijalan drugi dio). E sad zamislite kako u takvu jednu postapokaliptičnu juhu Deodato baca apsolutno sve što je našao na stolu, od akcije i SF-a do avanture, ratnog filma i horora.
Rezultat je urnebesno zabavna priča o dva policajca i skupini znanstvenika koji se odupiru uskrslim ratnicima Atlantide (naravno da izgledaju kao disco punk manekeni na motorima) u napadu na suvremeni Miami, ispričana na najbolji mogući 80's način – nitne i motori na tri kotača, Ivan Rassimov, karpenterovska synth tema, glavni negativac s maskom prozirne lubanje, auti sa šiljcima, helikopteri, jurnjave, pucnjava, eksplozije…
