Nije tajna da sam kao klinac hodočastio na svakog “Gonzilu” (kako sam tada, he, he, kao klinjo mislio da se izgovara |o))) )… No tada su lokalna kina punili filmovi iz klasične produkcije 60-tih i 70-tih. “Povratak Godzille” začetnik je tzv. Heisei ere Godzilla filmova (1984-1996) koji baš nisu bili na repertoaru požeških kina, a ni VHS ih nije mazio…
Sad pod stare dane polako hvatam korak no odgledavši tek sad prvi Heisei Godzilla film, čini se da i nisam nešto zakinut. Cijeli serijal, izuzev prvog filma iz 1954. koji je ozbiljna kritika tadašnjeg nuklearnog eksperimentiranja koliko jedan film o divovskom čudovištu koje gazi Tokijo ozbiljan može biti, dječiji su filmovi o raznoraznim divovskim čudovištima koja uništavaju makete i mlate se međusobno. Iznimno infantilno, a istovremeno urnebesno zabavno za svakog od 7 do 77. I to je OK dok god ne pokušavaju biti nešto više… A ovaj prvi Heisei upravo pati od toga – nije dovoljno ozbiljan da bude ozbiljan kao prvi a ni dovoljno djetinjast da bude kao nastavci. Ne uklapa se ni u jednu Godzilla šablonu već kao da pokušava skrenuti serijal u nekom trećem pravcu (sudeći po ubacivanju Rusa, Amerikanaca i nuklearnih projektila u priču, očito prikladnijem za 80-te) no baš se i ne može dokučiti kud to treba voditi jer rezultat nit’ smrdi nit’ miriši.
Ali OK – kad krene demoliranje građevine, to se da gledati – iako ni tu nema neke velike originalnosti jer najbolje scene bezočni su ripoff King Kongovog orgijanja po New Yorku, već viđene, a i originalnije izvedene i u prvom Godzilli…
Na koncu film završava skroz debilno svodeći Godzillu na morona sa inteligencijom obrnuto proporcionalnom veličini dok očajna glazba baca sve skupa u patetiku koju dodatnom dozom neviđenje ljigavosti pojačava odjavna glazbena tema najblaže opisana stihovima “Goodbye Godzilla”… A svi znamo da će se vratiti… I vratio se već 1989. u jednom od najnebuloznijih nastavaka Heisei serijala, čudu zvanom “Godzilla vs Biollante” gdje se Godzilla bori protiv divovske ruže (!) genetski modificirane genima samog Godzille (!!) i ljudskim genima (!!!), a koji vrijedi vidjeti samo zbog jedne od najnevjerojatnijih scena obračuna divovskog mutiranog guštera i divovske mutirane biljke monstruma, ujedno i jedne od najbrutalnijih borbi u Godzilla serijalu (ima tu zalijevanja kiselinom, probadanja udova, griženja i davljenja divovskim zmijolikim zubatim pipcima, na sve strane prosipanja odvratne zelene želatinozne mase… ali to je već drugi film i građa za neki drugi tekst 🙂 )
Za ubiti 100-tinjak minuta OK, iako je druga era serijala mogla započeti i bolje.