Žrtva
Pinku verzija poznate urbane legende.
Da, znam da vam je prva asocijacija ‘pa to sam gledao!’, ali zapitajte se točno na koji film mislite – nose isto ime, ali onaj poznatiji, ‘mainstream’ hororčić koji smo gledali u Udinama prije četiri i pol godine snimljen je 2007., a njegova ‘pinku verzija’ nastala je dvije godine ranije. Upravo o njoj govorimo ovdje.
Riječ je o eksploataciji poznatog japanskog straha od žene rasporenih usta (legenda kojom se, kao kod nas babarogom, plašilo djecu još od sedamdesetih), koja kolje svoje žrtve iz kombinacije tuge i osvete, a u ovom filmu, ona je stavljena u kontekst novinarske istrage i puno napaljenosti, pri čemu i naša dama s gubicom anakonde želi samo malo ljubavi.
Ako ćemo ga uspoređivati sa ‘strejt’ pričom snimljenom 2007., ovaj film ima možda malo bolju atmosferu, iznimno debilne kvaziskerove i seks, naravno. Ali generalno nije da je previše potreban, iako je itekako nužan za popuniti zbirku svakog pinku kolekcionara koji drži do sebe.
Gubica
Strah
