Udo
Teatar jest bizaran, ali nažalost ne i toliko dobar.
Šest redatelja, šest priča – ‘The Theatre Bizarre’ je još jedan primjer sve popularnijih kolektivnih dugometražnih uradaka, horor-omnibusa koji pokušavaju upakirati pokoje poznato ime (Tom Savini, u ovom slučaju, plus Buddy Giovinazzo, koji je još ’86 snimio ‘Combat Shock’) u gomilu manje znanih te prodati priče koje, kako to najčešće biva, i ovdje variraju od solidnog do smeća. Sjajnog, nažalost, nema, ali cijenimo to što je pala odluka za korištenjem gorea, a ne jeftinija opcija offscreen nasilja koja na prvi pogled nekako bolje leži ovom jeftinom i dobrim dijelom mediokritetskom teatru strave.
Doslovno teatru, jer priče su povezane s pomalo besmislenim, ali dobrodošlim hommageom Grand Guignolu, s legendarnim Udom Kierom kao MC-jem ofarbanog lica, a same priče skaču s posveta Lovecraftu na drame začinjene odrezanim penisima (Savini, ofkors).
Mudo
Grdo
Više miss, nego hit; loša gluma, ponešto krvi, dobre ideje u kenjkavim izvedbama… sve skupa gledljivo, iako ne i više od toga.
