Nepotreban film.
Sve je počelo kad je John Wood Campbell, ikona moderne znanstvene fantastike, 1938. objavio novelu Who Goes There? u kojoj dislocirana skupina znanstvenika na Antartici pronalazi vanzemaljski brod i neovozemaljskog pilota. Kako je djelo stjecalo kultni status, nije trebalo dugo do prve ekranizacije, pa je 1951. premijerno prikazana ekranizacija pod imenom “The Thing from Another World’ koja i danas slovi za remek-djelo moderne znanstvene fantastike te je 2001. godine film uvršten u Kongresnu arhivu, u koju se konzerviraju samo kulturno i socijalno presudna djela američke kulturne produkcije.
Tridesetak godina kasnije uslijedila je Carpenterova prerada koja spada među najbolja ostvarenja čuvenog redatelja i među one, rijetko uspješne prerade. Jedan je od posljednjih filmova koji je koristio prostetiku i predkompjuterske efekte i tako demonstrirao moć analogije koja je tada bila na vrhuncu.
Tridesetak godina kasnije dobivamo novu preradu, ovaj put složenu kao uvertiru tj. opis događaja prije Carpenterove verzije s fokusom na norvešku bazu i otkriće vanzemaljskog broda te smrznutog pilota.
Bacačica plamena
Posudba facehuggera
Ehpasad… Ne znam jel ja to starim, jel trganje za poslom i ekonomska situacija takva da mi se sustav vrijednosti drugačije poštelao, ali ove godine sam možda gledao jedan-dva filma u kojima sam baš uživao. Sve ostalo što je svježeg datuma bi radije zaboravio i ugasio. Derren Brownov četveroepizodni serijal The Experiments je najbolje što sam ove godine, uz ‘Drive’ gledao, a radi se o televizijskom doku-serijalu i socijalno-inženjerskim pokusima. Ljudski um je misterija koliko je zemlja ravna ploča jer svi smo mi apsolvirane programibilne hodajuće košarice koje treba napuniti prigodnim artiklima.
Mallick je zabrijao u napornom eksperimentalnom smjeru, Herzog je i dalje Herzog, iako je ‘Cave of Forgotten Dreams’ pretjerano razvukao i repeticijom pokušao navući ozbiljnih satipol. Spielberg ziheraški ekranizira kazališni hit s ratnim konjem!, Lucas siluje ostavštinu pa kad ‘Star Wars’ “junaci” nisu na gaćama, posteljini ili u sedamstotom reizdanju sage, reklamiraju noodlese u Japanu. Charlie Sheen je i treći put preživio “slom”, ali je i dalje ikona, iako mu stand-up leži kao fakiru francuski krevet.
S druge strane, ekranizacija H.S.T.-ove knjige ‘Dani ruma’ doživjela je totalni fijasko u kinima, a Johnny Depp je izgleda privlačan jedino kao mutavi gusar, koji čak i nakon četvrtog cjeđenja Disneyu i dalje fino puni blagajnu. 28.11. dolazi u naša kina i to ću s guštom otići pogledati jer mi je knjiga najbolja ikad, a ako me i to razočara, onda stvarno više nema smisla nego se posvetiti nečem drugom, recimo igranju igri koje su me uzele i kradu svaku slobodnu sekundu. (Saboteur mi baš odgovara u ovo predzimsko razdoblje).
Dvoglav dok je još imao samo jednu glavu
Jad i bijeda upotrebe moderne tehnologije
Teška ekonomska situacija bi trebala iznjedriti neke nekonvencionalne filmove koji bi svjedočili prevrtljivom turbulentnom razdoblju kroz koje globalno prolazimo i tako (ponovno) redefinirali modernu filmsku umjetnost, ostavili neki povijesni trag, generirali neka nova redateljska imena i stvorili novu publiku i smjer filmske industrije. Ali, to se (još) nije dogodilo.
Ono što drži industriju je “silovanje” kultnih ikona (američke) pop-kulture i uspješnih recepata iz cijelog svijeta pa tako Iron manovi, Spider manovi i svi mogući ostali manovi uz poneki grindhouse izlet pune kina i blagajne, a kad nisu u pitanju stripovi, onda su tu prerade i uvertire klasika ne bi li se fanove iscijedilo za još koji dolar.
Tako je i ‘The Thing’ (2011) samo jedan u nizu nepotrebnih punjača ponude “kino-dvorane u vašoj blizini” koji, iako sa solidnom glumačkom postavom, jedino jezivo što nudi su kompjuterski efekti koji su toliko loši da su uvreda svakoj normalnoj odrasloj osobi i čak bi jedva prošli u igri Resident Evil IV na koju izuzetno podsjećaju.
Ali, biznis je biznis, profit je profit pa (zaraženi) psi laju, karavana prolazi.
