Kako su Hrvati Norvežanima učinili medvjeđu uslugu?
Skandinavija skoro pa uvijek isporuči kad je film u pitanju. Nebitno jel svoju svakodnevicu obuku u triler, dramu ili koji drugi žanr, uvijek se to pogleda, uz to zabavi i doda još koji plus na, i ovako visoko podešenoj skali preferencija. Ovaj film se morao pogledati još nakon viralne epidemije koju je trailer izazvao uz opis kako naslov spaja ‘Blair Witch project’, ‘Cloverfield’ i – trolove.
Odmah od starta smo u dokumentarnom filmu troje studenata koji, u potrazi za pričom, istražuju smrtonosne medvjeđe napade da bi, prateći lovca-čudaka shvatili da šume, planine i fjordovi predivne im domovine skrivaju tajnu koja je do sad egzistirala samo u bajkama. Nacionalna im se vlada svim silama trudi da na bajkama priča i ostane. Kako vrijeme, iščekivanje i utjecaj Michaela Moorea rastu, ne upoznajemo previše odnose među mladim filmašima, već glavnu ulogu preuzima misteriozni lovac koji je, nakon dugog staža rada u sjeni, odlučio podijeliti bajkovitu istinu sa svijetom.
Zabavan, baš kako mockumentary treba i biti uz uvjerljive efekte i jako dobru realizaciju. Objašnjenje s uvoda se fino čisti od nelogičnosti i ponekad čudnog ritma jer je cijeli projekt montiran iz pronađenih sirovih snimaka tako da i minusi u konceptu van snimljenog sadržaja (vrijedi li studentski kolokvij/prilog prijateljevog života ili istina mora na vidjelo pod svaku cijenu i slično) ne uništavaju previše gledateljski gušt i zabavu. Nema ovdje pretjeranih skerova, ali atmosfera, tenzije i uvijerljivost fino rastu, a bizarno iskustvo ponekad je i iznad svih očekivanja (vjera kao mamac, skrivanje u omanjoj spilji koju trol koristi za prđenje i vožnja između nogu ljutog gorostasa neki su momenti koji mi retrogradno padaju na pamet, a ima ih i više nego dovoljno).
A kakve veze ima Hrvatska iz naslova? Kako bi tajni zaposlenici norveške vlade prikrili dokaze o postojanju kamenih bića, kao agresora/krivca za štetu podmeću pobješnjele medvjede. Gdje ih nabavljaju, jer svoje čuvaju kao nacionalno blago? Kod nas u zoološkim vrtovima, za kikiriki i preko Poljskog posrednika! Haha!
I dok se mi, između totalne rasprodaje i igranja države, u filmskom svijetu (pre)sporo odmičemo od rata, poraća i paštašute, Norvežani lokaliziraju POV podžanr i šalju u svijet u vidu nadrealne razglednice. I jako dobro im ide, sudeći po reakcijama, solidnoj distribuciji i rastućem interesu kojeg uživaju na blogosferi. I bravo za njih.