‘Rambo’ susreće ‘Lawrencea od Arabije’ u svijetu talijanskog B-filma.
Ovih dana sam si zadao gledati sve post-špageti Castellarijeve filmove koje imam – tekst o ‘Inglorious Bastards’, zajedno s pričom o Tarantinovom remakeu s jednim promijenjenim slovom u naslovu, trebao bi dok ovo čitate već biti objavljen na Tportalu, a nakon davnog gledanja nekih drugih poznatih naslova (primjerice ovaj, ovaj ili ovaj te ostali koji su u knjigama), ostalo mi je još baciti pogled na njegov možda najneobičniji i najambiciozniji film u opusu.
Baš onako kako se ‘Inglorious Bastards’ doima kao pokušaj snimanja klasičnog holivudskog ratnog filma, tako i ‘Tuareg’ jednim dijelom izgleda kao jeftina old school akcijska drama smještena u egzotičnom svijetu turbana i deva. No onda, film počinje polako dobivati svoje obrise ne bi li negdje od sredine (baš kao i u slučaju ‘Bastardsa’, koji su dosadni ko sam vrag u prvoj polovini, a spektakularni u drugoj) postao ni manje ni više nego ‘Rambo’ meets ‘Commando’ u pustinji!
Uglavnom, priča ide ovako nekako – Tuareg je uvrijeđen što su mu francuske kolonijalne sile narušile običaje pa kreće u osvetničku misiju gdje svoje noževe suprotstavlja mitraljezima, a deve džipovima. No neprijatelji su na njegovom teritoriju, a on zna sve rambovske trikove kako ih skenjati među dinama.
Ritz Ortolani na soundtracku je svakako lijep bonus za ukupan pozitivan dojam.
Pustinjska poetika by Enzo G. Castellari
Baš kao Stallone u jednom starom klasiku…
