Da počnem sa ‘Što je meni ovo trebalo…’ ili bolje ‘Ajme meni!’…
Za one koji su imali čast/sreću/nesreću/lošu sudbinu (zaokruži željeno) da pogledaju išta od famoznog Andreasa Schnaasa (‘Zombie 90’, ‘Violent Shit’) znaju što mogu očekivati… no, za razliku od Schnaasa koji uglavnom snima na video i govoto bez budgeta (pa sve ni ne može izgledati bolje nego što izgleda 🙂 ), Olaf Ittenbach je ovo snimio sa ipak pristojnom količinom novaca (za amaterske uvjete) na 16mm, u Njemačkoj i Češkoj, s dosta glumaca, statista i kaskadera te korištenjem nekih vrlo skupih rješenja. No, ni to ovaj film ne može spasiti od očaja koji izvire svake minute…
Premutos je pali anđeo kojeg je Bog još prije Lucifera prognao iz raja i od tada on pokušava zavladati svijetom, planetom, svemirom (opet zaokruži željeno), sijući smrt pomoću svojih legija mrtvih (zombiji, naravno…), predvođenih odabranim pojedincem kojeg opsjedne sam Premutos. Kroz stotinjak minuta filma pratimo Premutosove ‘zgode i nezgode’ kroz ljudsku povijest (brutalna proganjanja, smrti Premutosovih ‘domaćina’ i neprekidnih pokušaja uništenja a sve u formi flashbackova) do današnjih dana gdje se Premutos ‘skriva’ u liku Mathiasa (Olaf Ittenbach glavom i bradom) – tinejdžera koji živi u prilično ‘udarenoj’ obitelji, uz ne baš bistru mamu, sado-mazo sestru i tatu sa patološkom opsjednutošću vojskom i oružjem).
Prilično ‘smotan’, stalno doživljava razne nezgode i pri tome mu se javljaju flashbackovi – brutalne vizije smaknuća sljedbenika Premutosa u prošlosti. I tako, na svoj rođendan, otac krene zasaditi drvo u dvorištu (?!) i kopajući rupu, otkopa čudnu kutiju u kojoj se nalazi stara i podebela knjiga sa Premutosovim imenom na koricama. Mathias, čitajući proročanstva iz knjige, pokrene svoju punu transformaciju u demona Premutosa i apokalipsa počinje!
Uzvanici na rođendanu kreću u borbu protiv sila zla sve do konačnog kraja u kojem dolazi do obračuna u kojem sudjeluje čak i (molim pozornost) tenk (da TENK)! Jedan od glavnih junaka valjda nađe parkiran tenk iza ugla, sjeda u njega i raspali… Svašta! Slijedi kraj filma koji me ipak ostavio ugodno iznenađenim 🙂 te body count prije početka odjavne špice (139!)… Zanimljiv koncept….
Što reći nego – očajna, očajna ali stvarno očajna gluma. Zaista, ovakav očaj se mora tražiti povećalom! Čak ni Schnaas nije toliko loš (zapravo je – ali u njegovim homemade gore horrorima je to za očekivati 🙂 )! No, očigledno je da je Olafu nije bilo ništa drugo bitno osim pokazati umijeće u izradi FX-a – i tu mu skidam kapu. Unatoč šlampavoj režiji, ‘gore’ scene variraju od očajnih do impresivnih (posebno pred kraj – obračun motorkom je zaista grozomoran i nevjerojatno realističan). Da ne spominjem kaskaderske egzibicije, popriličan broj ‘glumaca’ i statista, masovne scene borbi, ljudi u plamenu, prave eksplozije, ljudi lete u zrak odbačeni udarom… tu je Olaf dao sve od sebe za razliku od Schnaasa koji npr. uglavnom koristi plastične pištolje i onda doda zvuk pucnja – Ittenbach koristi prave stvari. Impresivno sulud je i nevjerojatan rasplet uz upotrebu tenka vjerojatno nabavljenog na vojnom rashodu u Češkoj. Također, scena Mathiasove transformacije je zaista ‘gnjusna’, a i ostatak mahnitanja zombija…
Neuspio i žalostan je pokušaj ubacivanja humora svugdje i svagdje – sve je tako loše da uopće nije smiješno vec očajno jadno … (u kombinaciji sa lošom glumom, ne može ni biti smiješno – osim par legendarnih scena na rođendanu). Ni izbor lokacija nije jača strana – flashbackovi se odvijaju u prošlosti (doba Isusa, srednji vijek, 2. svjetski rat…) pa tako npr. imamo scenu raspeća Isusa snimljenu na nekavkom pješćaniku pokraj livade i šumarka!!! Mislim, usred pustinje raste trava… SVAŠTA!
A najveća glupost je engleski dubbing! Ovako loš dubbing nema ni ‘Zombie 90’ (inače legenda lošeg dubba low/no budget gore kinematografije) – svi glasovi su snimljeni u studiju – čak i u scenama na otvorenom glasovi zvuče kao da dolaze iz prostorije (jer i dolaze)…
Grozota! Osim toga sinkronizaciju je radilo 5-6 ljudi koji sinkroniziraju više likova (muški glas ženski lik i sl.), a ne moram ni reći kako izgledaju scene sa 10-15 ljudi sinkronizirane sa 5 glasova… Geee! A da ne spominjem dijaloge koji su puni cooliranja i gluposti… na žalost, ne znam njemački pa ne mogu potvrditi da li je prijevod korektan ili su neke ‘duhovitosti’ dodane no mogu reći da ni njemački dub nije ništa bolji bar što se kvalitete zvuka i realnosti tiče…
DVD sadrži i relativno zanimljivi 50-minutni ‘making of’ (sniman koliko se čini za TV emisiju ‘Kino Exclusive’ za, mislim, RTL i također OČAJNO sinkroniziran na engleski) koji donosi zanimljive činjenice: ekipa je radila besplatno, plaćali su sami troškove putovanja u Česku, snimali su vikendom, Olaf je pripremao prostetiku i efekte noću nakon cjelodnevnog rada na poslu itd. … uglavnom, slična sudbina kakvu je dijelio i Peter Jackson u svojim počecima s ‘Bad Tasteom’, ali sudbina kakvu ne dijeli konačni prozvod (Jackson je uspio napraviti čudo za razliku od Olafa)… Najzanimliviji dijelovi dokumentarca su prikaz FX-a i korištenih rješenja u svim ključnim ‘gore’ scenama – od početka do spomenute motorke i završnog obračuna (zbilja sam se iznenadio količinom pedantnosti i entuzijazma pri izradi efekata i rekvizita u pojedinim scenama)…
Sve u svemu, ako možete svariti Schnaasa, svarit će te i Olafa jer obojica su u istoj kategoriji ‘gore’ trasha kakav može doći samo iz Njemačke…
