Home Arhiva ‘Quien puede matar a un nino?’ (1976)

‘Quien puede matar a un nino?’ (1976)

‘Quien puede matar a un nino?’ (1976)
2
0

Treći film španjolca Narcisa Ibanez-Serradora, autora famoznog horrora ‘La Residencia’ iznimno je grozomorno ostvarenje!

Image Grozomorno ne zbog krvavih scena kojih nema puno – grozomorno zbog radnje, atmosfere i fantastične realizacije koja će svakome ovaj film urezati u pamćenje. Zašto? Jer dira u neke od tema koje se ne diraju čak ni u horrorima i koje će u svakom tko ga pogleda izazvati bar nelagodu: teror djece nad odraslima koji ide do krajnosti – surovih i brutalnih ubojstava odraslih koji se jednostavno ne mogu braniti jer – kako kaže jedan lik (i parafrazira naslov): kako se braniti kad ne možeš ubiti dijete?

Priča je slična Kingovoj ‘Djeci kukuruza’ – no film je nastao prije nego li je King uopće napisao tu priču – naime, ovo je ekranizacija kratke priče Juana Josea Plansa. Osim toga, za razliku od Kinga, ovo je puno brutalniji i realističniji prikaz slične teme (bar što se tiče filma ‘Children Of The Corn’ koji je u usporedbi sa ovim filmom ‘sladunjava sapunica’).

Dakle, od trenuta kad krene film – sa potpunim mrakom na ekranu i dječijim glasom koji pjevuši iritantnu pjesmicu koja postupno prelazi u hihotanje (a kasnije se provlači kroz film kao glavna glazbena tema) pa do same špice tokom koje gledamo užase u kojima su pogibala djeca (duboko uznemirujuće snimke nacističkih logora, žrtve gladi u Indiji, žrtve napalma u Vijetnamu…) već se da naslutiti da film nije ‘dječija igra’.
Image Pratimo bračni par, trudnicu Evelyn i njenog muža Toma, koji dolaze u mali španjolski gradić na odmor. No, kako je u gradu festival, velika je buka i gužva pa se odluče otploviti do malog, udaljenog otočića Almanzore gdje će potražiti mir i tišinu. Već u prvim minutama filma možemo naslutiti da nešto nije u redu jer na plažu gradića dopluta leš djevojke. No, naš par to ne zna i kreće prema izoliranom otoku. Već po dolasku, dočeka ih hrpa djece i pomogne im da se iskrcaju.
U početku sve izgleda idilično… No situacija postaje lagano jezovita – u cijelom gradu nema odraslih! Na ulicama nema nikoga osim ponekog djeteta koje se samo zagonetno smiješi i pobjegne kad ugleda njih dvoje. U početku ih to ne zabrinjava no ustanove da sve izgleda kao da su odrasli nestali u žurbi.

Prvi sudar sa užasnim saznanjem da sa djecom nešto gadno nije u redu, prizor je kojem prisustvuju Tom i Evelyn – djevojčica, uz veseli smijeh i sa velikim oduševljenjem, bezrazložno i krajnje surovo ubije starca štapom. Šokirani Tom uskoro će svjedočiti još gorem užasu – u štaglju grupica djece nastavlja nezamislivu ‘zabavu’ sa lešom starca. Zbunjen i šokiran, ne odaje ženi pravu istinu o šokantnom prizoru. Ali laganje neće pomoći jer uskoro susreću preživjelog odraslog muškarca koji se skriva u hotelu u kojem su se smjestili i koji im otkriva da su djeca jedne noći jednostavno poubijala sve odrasle. Bijeg je nemoguć, djeca zatvaraju izlaze iz grada i sve se čini beizlazno. Tom i Evelyn pokušavaju pronaći pomoć u unutrašnjosti otoka a tada počinje pravi užas…

Image Film je vrlo težak za gledanje – prvenstveno zbog teme i realizacije koja ne preza od realističnog prikaza nasilja djece nad odraslima i obrnuto. Na trenutke iznimno jezovit (djeca koja se pojavljuju i nestaju u labirintu praznih uličica, gotovo nikad ne govore već se samo zagonetno smijulje…), nikad jako brutalan (spomenuta scena sa starcem jedina je scena koja je doista grozna upravo zbog nespojivosti djece i prikazanog nasilja) ali svejedno povremeno vrlo krvav i eksplicitan (posebno finale), film je stvarno remek-djelo horrora.

Također, već spomenuta špica interesantan je potez i kao da opravdava postupke djece u filmu. Kako kaže jedan od likova: ‘Odrasli su krivi za užase u kojima pate djeca…’. Nije li ovo osveta?

Image Serrador, koji je u ‘La Residenciji’ briljarao stilski (prilično argentovski koncipiran film sa fantastičnom koreografijom horror scena), ovdje se gotovo uopće ne koristi stilskim ‘egzibicijama’ već ide ‘pravocrtno’ i dosta klasično što odlično paše temi koju obrađuje.
Nema tu slowmotiona, čudnih kuteva kamere i sl. jer to nije ni potrebno – nelagoda i užas stvara se samom pričom i fantastičnom glazbom koja dodatno ‘ledi krv’. Povremeno atmosfera filma podsjeća na ‘Night Of The Living Dead’ no sa djecom umjesto zombija…
Oboje glavnih glumaca odradili su posao odlično. U početku djeluju pomalo preteatralno no kad film zaroni u horror, gluma je fenomenalna – na licu im se može očitati užas!

Ako možete podnijeti prilično kontroverznu temu, obavezno pogledajte jer ovo je zaista biser kakav se rijetko viđa.

(2)

Arminio Voli sve što vole mladi ... iz 70-ih i 80-ih.

LEAVE YOUR COMMENT