Dobrodošli u klub
Sado-mazo i Hitoshi Matsumoto.
Matsumota, suverenog kralja japanske komedije, nakon igranog kino-triptiha ‘Big Man Japan’/‘Symbol’/‘Scabbard Samurai’ optuživali su da igra uvijek na istu kartu – sa svojim četvrtim igranim filmom, kao da je odlučio svima dokazati da nije one trick pony pa već s prvim sepijastim kadrovima i tempom pomaknute drame demonstrira da može i želi drugačije. ‘R100’ je, drugim riječima, posve drugačiji film od svih koje je Hitoshi Matsumoto do sada snimio, možda najveći odmak od koncepta skeč-komedije te čista demonstracija sile u ešalonu nadrealnog noir trilera s elementima apsurdne komedije.
Ono što je očito kod ‘R100’ jest to da je manje duhovit od svih Matsumotovih prethodnika – namjerno ili ne, film nije toliko komedija, koliko razigrani kulturno-seksualni komentar te još jedan neobični eksperiment naracije i stila, saga o običnom muškarcu (glumi ga Nao Omori, poznat i kao Ichi) koji se uplete u tajni sadomazohistički klub, s metafilmskim komadićima i standardno pomahnitalom drugom polovinom, kada nadrealni pedigre autora biva posve pušten s lanca.
No to što nije duhovit, ne znači da nije dobar – ‘R100’ je, ponavljam, drugačiji unos u opusu, svjež, bizaran, blesav, razigran, tmuran i čudan. Jedan od onih modernih japanskih filmova koje ne smijete zaobići.
Prosječan dan u uredu
Zakuska
