Sedmogodišnja avantura trojice prijatelja stvorila je jedan od najnevjerojatijih homemade filmova ikada – shot-for-shot remake prvog i najboljeg Indiana Jones filma “Otimača izgubljenog kovčega”!
Ne znam nikoga tko je odgledao “Otimače” i ostao ravnodušan. A još ako ste ga odgledali kao klinac kojemu je glavna briga bila igrati se do iznemoglosti, sigurno ste bar jednom trčali ulicom zamišljajući kako se za vama kotrlja divovska kugla ili ste crtali (ili bar probali crtati 🙂 ) stripove o junaku sa šeširom. A tri klinca: Eric Zala, Jayson Lamb i Chris Strompolos svoju fanatičnu opčinjenost ovim filmom, uz pomoć svojih prijatelja i VHS kamere odlučili su 1981 pretočiti u nešto naizgled nemoguće – snimanje vlastitog remakea!
Nastojeći biti dosljedni originalu, napravili su shoot-to-shoot remake pazeći da kompozicija kadra, pomaci kamere i dijalozi budu što je moguće više dosljedni originalu. I tu je sve – i spilja i zamke i ogromni kotrljajući kamen i obračun u Marioninoj “birtiji” (kompletan – sa požarom, stuntovima, pucnjavom… sa svim!) i ludorije po Kairu i zmije (prave!) i nevjerojatno izvedena jurnjava pustinjom sa svim kaskaderskim vratolomijama iz originala i veliko strašno finale… sve to maksimalno, koliko god je to klincima bilo moguće izvesti, slično originalu – i jednako impresivno! Nevjerojatna posveta Spielbergovom klasiku sa djecom ispred i iza kamere čija produkcija je trajala punih sedam godina zbog čega su na početku dvanaestogodišnji osnovnoškolci a na kraju filma, 1988, već punoljetni teenageri!
Dugo sam ovo tražio a bilo je gotovo nemoguće iskopati ikakvu kopiju iako se znao tu i tamo pojaviti kakav basnoslovno skupi VHS ili DVD rip istog na eBayu ili po opskurnim internetskim DVD dućanima… Govorilo se da je Spielberg toliko oduševljen ovim filmom još od kada ga je prvi put vidio, da ga je po svaku cijenu htio uvrstiti na zadnji boxset Indiana Jones filmova. Zašto nije, ne znam. A trebao je. Jer žalosno je da ova fascinantna stominutna sedmogodišnja pustolovina još uvijek nema nikakvog DVD izdanja sa bar kakvim audio komentarčićem jer vjerujem da Zala i ekipa imaju puno toga za ispričati.
A tko god se bar još ponekad osjeća kao klinac i povremeno se sjeti kako se igrao u pijesku sa djedovim šesirom i komadom špage lupao po prašini boreći se sa zamišljenim švabama za magični kovčeg, ne može ostati ravnodušan gledajući iste takve klince kako svim srcem ostvaruju svoj san i odaju počast sada već davnom dijelu svog djetinjstva.
Pa nabavite bilo kakvu kopiju, šesir i bič ili kaiš ili, eto, bar komad špage, zavalite se u fotelju i pustite da vas “Otimači – adaptacija” bar na trenutak opet pretvori u bezbrižnog klinca…
