Kako se ono kaže: jedna lasta ne čini proljeće…
A par dobrih scena ne čini dobar film. Ovaj na primjer… “Rats” i pokojni Bruno Mattei u svom slabijem izdanju. Iako je često govorio kako su svi njegovi filmovi grozni i treba ih snimiti ponovo, u ovom slučaju se apsolutno ne slažem. Naime, ne znam bi li mu ikakav reshooting pomogao jer ideja je i više nego stupidna – ubojiti superintelignenti i ljudetine gladni štakori napadaju malu bandu motorista negdje u postapokaliptičnoj 2240-toj! Mix ovakvog tipa
horrora i madmaxoidnog štiha jednostavno ne drži vodu. A ovdje curi na sve strane kad štakore glume obojani zamorci ili lutke postavljene na grbavu platformu kojom, lagano je vukući, pokušavaju gledatelja uvjeriti da svjedoči hordi gladnih štakora u napadu a postapokalitpične bajkere neizrecivo teatralno i/ili superiritantno glume i/ili pokušavaju odglumiti “glumci”.
Da ne spominjem kič kostime i rekvizite i njihovo čudno kombiniranje poput crnkinje oboružane redenicima a naoružane kopljem (?!) i punkeroidnog lika kojemu, pri padu u šahtu, s noge sklizne očito par brojeva veća čizma i otkrije sportske čarape.
Nezaboravan je i nevjerojatno zamrljani uvodni telop sa opisom mjesta i vremena radnje i scrollanje sourcea nekog C-64 BASIC programa koji glumi program superračunala… Ali to nije ništa prema neopisivoj količini preglumljavanja i neizrecivo katastrofalno izvedenim facijalnim ekspresijama i histeričnim ispadima spomenute crnkinje (kodnog imena “Chocolate” 🙂 ) koji izazivaju jednako histeričan smijeh gledatelja posebno kad u paru sa histerijom slušamo i gledamo urlanje nesretne žrtve koja se previja glumatajući žestoke bolove izazvane ugrizom oštrih zubi par zamoraca koji zapravo samo nezainteresirano njuškaju…
Ali ‘ajde, kraj je kol’ko tol’ko OK (ako prekrižimo 123879. urnebesno izvedeni histerični urlik Chocolate) kao i nekoliko pristojnih i prilično intrigantnih sekvenci. Ali sve skupa ne dosta da bude išta više od trećerazrednog trasha. A mi volimo trash i volimo Matteija, ali ovo je brate mili “fakat” loše. Sreća da sam ovo nabavio u double pack DVD izdanju u paru sa, meni osobno vrlo dragom (ah, nitko nije savršen 🙂 ) Matteievom zombi-nebulozom “Hell of the Living Dead” pa štete nema…
