Prokleto dobro remek djelo!
A 20 godina je trebalo da ga pogledam – još od davnih 80-ih kad sam oko te kazete u videoteci obilazio i ‘kibicirao’ je, ali nikako se nisam mogao odlučiti i posuditi (trailer koji se vrtio na tadašnjem TVZ-u bio je jako primamljiv ali uvijek se našlo nešto važnije za pogledati unatoč više nego primamljivom omotu i prijevodu naslova: ‘Pomahnitali vlak’), preko nedavnog emitiranja na HTV-u kad sam uhvatio samo zadnjih pola sata pa do, evo konačno nabavke DVD-a – koji je, opet, čučao na polici par mjeseci…
O kako glup potez! Pustiti ovako nešto da skuplja prašinu!!!
Jer ovo je apsolutno remek djelo Andreia Konchalovskog, jedno od rijetkih respektabilnih Cannonovih naslova, s nominacijama za Oskara za montažu i glavnu i sporednu ulogu, fantastično snimljen, sirov, brutalan, hladan, beskompromisan, lud… film kakvi se više ne snimaju i čije su mjesto zauzeli mlaki, infantilni i bljutavi hollywoodski ‘spektakli’ i ‘super/mega hitovi’ koji nisu dostojni spomena u istom tekstu sa ovakvom veličinom od filma…
Priča o dva robijaša koja bježe iz strogo čuvanog zatvora na Aljasci i koje proganja sadistički upravitelj koji jednog od njih, Mannya (Voight) ima već dugo na zubu. Iako se čini da im je sreća naklonjena i sloboda praktično u rukama, uskoro shvaćamo da se sudbina surovo poigrava – u bijegu uskaču u vlak čiji strojovođa doživi infarkt i vlak nekontrolirano, bez vozača, kreće u pustaru Aljaske… Sa sadistom na vratu, sluđenom kontrolom željezničkog prometa na repu i ostalim vlakovima na prometnoj pruzi prema kojima jure bez mogućnosti da se zaustave, ubrzo shvaćaju da su u jako, jako velikim problemima…
Iako film počinje više nego klasičnim klišeom, ubrzo se pretvara u igru na život i smrt i suludu akciju pokušaja zaustavljanja pomahnitalog vlaka a u konačnici postaje film osvete čiji kraj donosi jednu od najepskijih scena koje sam vidio – dostojnu nekih najboljih Herzogovih finala.
Scenario je (originalno zasnovan na Kurosawinom predlošku po kojem je Kurosawa i planirao snimiti ovaj film, ali je odustao zbog problema sa vremenskim prilikama na planiranoj lokaciji snimanja) fenomenalno ‘pitak’ – prepun dinamike te odličnih, snažnih, a povremeno i vrlo pametnih dijaloga (i monologa poput onog koji Manny izgovara mladcu u vlaku), unatoč i tu prisutnom klišeiziranju odnosa između starog i iskusnog i mladog i nadobudnog robijaša koji uspijeva uskočiti u isti vlak (doslovno 🙂 ) sa svojim uzorom da bi postupno spoznao da, kako se to lijepo kaže, medalja ima dvije strane.
Glumačka ekipa film nosi i više nego dobro! John Voight je stvarno fantastičan, Julijin stariji braco, Eric Roberts, odličan a De Mornayica nije za prepoznati…
Film je većinom snimljen u stvarnim uvjetima Aljaske, ali dosta je scena snimljeno van realnog okoliša i nije sve sirova stvarnost (za razliku od npr. ‘Sorcerera’ ili ‘Fitzcerralda’ gdje specijalnih efekata praktično nema i sve je rađeno na stvarnim lokacijama sa svim stvarnim problemima), ali vizualno je fantastičan i gledajući ga gotovo da možete osjetiti suludu brzinu i hladnoću koja šiba po obrazima i prodire do kostiju. Opasne situacije neizdrživo su stvarne i drže na ivici živaca, dok fantastičan score koji se sastoji čak od klasika (Vivaldi!), ozbiljnih orkestracija sa horskim pjevanjem te divljih, tvrdih, funcky tema udara ‘drito’ u mozak isprepličući navedene, gotovo nespojive glazbene žanrove!
Fenomenalno i nešto najbolje što su 80-te izrodile i definitivno nešto čega se bivši Cannon može sa ponosom sjećati.
A za one koji već vade kartice i kucaju URL u browser… pazite što naručujete! Sva izdanja osim australskog/češkog (radi se o istom izdanju za obje regije – R2 i R4, samo različito prepakiranom za Češku i Australiju) su lagano cenzurirana. Nije ništa strašno no ovaj film zaslužuje da ga se gleda bez intervencija samozvanih čuvara morala. Stoga preporučujem češki DVD koji imam i koji je pristojne cijene i potpuno uncut sa fenomenalnim anamorphnim transferom i 2.1 zvukom sa iznimno agresivnom upotrebom stereo kanala koji zvuči više nego odlično i od kojeg pucaju membrane basa i tresu se stakla na prozorima u scenama tutnjave vlaka.
Tekst neću završiti citatom koji zatvara film jer je šteta pokvariti užitak gledanja. Završit ću ga jednim od citata koji izgovara sadist-upravitelj shvativši da su mu bjegunci u vlaku bez kontrole:
‘Bože, nemoj ih ubiti. Pusti mene da to učinim.’
