Mirna večer. TV program. Glazbena emisija. Mariachi pjevaju neku serenadu… Odjednom, program se nasilno prekida i pojavljuje se hrpica smiješno kostimiranih muškaraca i žena. Jedan od njih progovara: ‘Ovo što gledate na svojim ekranima nije fantazija. To je stvarnost. Mi nismo glumci u filmu strave. Mi smo stvarni. Dolazimo sa planete koju nazivate Mars…’
Tako počinje jedan od najpoznatijih filmova meksičke instant-produkcije, filmova o legendarnom meksičkom filmskom i strip junaku, hrvaču, kečeru sa srebrnom maskom, Santou!
O Santou, tj. o njegovom turskom klonu, već sam pisao ( ’3 dev adam aka Turski Spiderman’). No, evo, ‘ajde, rekoh, da pogledam neki film o pravom i jedinom originalnom Santou. Jer, gledajući (fenomenalne Mondo Macabro) dokumentarce o meksičkoj kinematografiji teško je ne zainteresirati se i pogledati kako to izgleda. Pa tako, nabavih klasik iz 1966, iz zlatnog doba Santo produkcije, film definitivno intrigantnog naziva: Santo protiv invazije Marsovaca!
Ovo je apsolutno ludilo trasha – nevjerojatna priča toliko je nebulozna da je gotovo u rangu Ed Woodovog ‘Plana 9′: Marsovci dolaze na Zemlju kako bi natjerali ljude da prekinu eksperimente sa atomskim oružjem jer su prijetnja uništenju cijelog svemira. I ne samo to – traže i da se sve zemlje ujedine, da nestanu granice te da se prekine sa svim ratovima. Za lokaciju svoje ‘baze’, izabiru Meksiko jer, kako kažu, to je zemlja koja je primjer miroljubivosti. Vođa ‘ekspedicije’ naređuje stoga da svi trebaju govoriti španjolski (genijalno opravdanje za klasično pitanje kako se sporazumijevati) i u svom obraćanju putem TV-a (presretanjem signala pomoću svoje napredne tehnologije, naravno) prijete da će, pomoću astralnog oka (koje se nalazi na kapi koju svatko od njih nosi na glavi – ili je oko možda na čelu? Hm…) uništiti sve na zemlji ako se ne udovolji njihovim zahtjevima. A pošto znaju da su Zemljani nepovjerljivi (a i njihov ‘Electronic Interstellar Brain’ im je rekao da ih nitko ne shvaća ozbiljno), za 
demonstraciju, a pred očima Santoa koji upravo drži trening hrvanja djeci na stadionu gdje se istodobno održava nogomenta utakmica, teleportira se jedan od njih i ‘dezintegrira’ cijelu publiku! Očigledno je da je vrag odnio šalu pa Santo kreće u borbu protiv Marsovaca. Pridružuje mu se i profesor Ordorica koji je, usput, izumio i napravu za detektiranje prisutnosti Marsovaca (naravno, mogu biti nevidljivi a ni radar ih ne otkriva itd. no njegov džepni ‘tranzistor’ sa kompasom i žaruljicom to čini bez problema 
…). No, ni Marsovci ne sjede skrštenih ruku – kako bi bili što sličniji ljudima i neupadljivi (iako baš nema razlike između njih i nas Zemljana) , mijenjaju svoj izgled u grčke bogove i božice (!?) i neprimjetni u svojoj prljavoj raboti, kreću na misiju otimanja ljudi sa glavnim ciljem da uhvate Santoa i profesora Ordoricu. Ali, naravno, to im neće uspjeti već će ipak izvući deblji kraj – a nama ostaje upozorenje da shvatimo kako eksperimenti sa atomskim bombama ne nose ništa dobroga, kako kaže narator koji uredno prati događaje tokom cijelog filma…
Suludo da ne može biti više suludo! Jer priča je toliko kontradiktorna sa samom sobom i puna nevjerojatnih nebuloza da je to neviđeno dok dijalozi tjeraju suze na oči (primjer: poslije svega što su napravili da dokažu da su stvarno s Marsa i misle ozbiljno, profesor zaključuje da su to svarno vanzemaljci na što Santo dodaje: ‘I ja sam to zaključio’ – e pa stvarno…). Marsovci su odreda plavušani sa fudbalerkama (a jedan je i azijat sa plavim uvojcima!), svi su prilične ‘mrge’, nabijeni i goli do pasa (osim žena ) i ogrnuti plaštevima. Posebno je impresivan svemirski brod sa najnebuloznijim detaljem koji sam ikada vidio – velikom polugom za samuništenje koja se nalazi na sred glavne prostorije i vapi da je povučete (što zarobljeni pojedinci i pokušavaju uz očajničke krike Marsovaca ‘Ne! To je poluga za samouništenje!’ )! Vrhunska besmislica prve klase!
A Santo je priča za sebe – ogromni ‘jakota’ sa srebrnom maskom i velikim plaštom koji skida samo kad se bori (a nekad ni tad!).
Film je definitivno ciljan za djecu iako sadrži puno hrvačkih borbi od kojih su neke prilično surove i pune kontaktnih udaraca (cipelarenje trbuha, višestruki pokušaj lomljenja ruke nogom, zaletanje glavom u stražnjicu – dobro, to je više komično nego surovo ).
Iako je sve vrlo nalik Ed Woodovom stilu pričanja priče, film je korektno režiran i ‘koreografiran’ i zabavan od prve do zadnje minute. Definitivno me zaintrigirao da pogledam još ponešto od preostalih filmova o Santou – a filmografija je impresivna – preko 50 naslova kao što su: Santo vs Vampire Women, Santo vs The Zombies, Santo vs Dracula… i sve tako u tom stilu… Kakvih tu bisera ima!
DVD izdanje je prilično zanimljivo i donosi puno, puno detalja o cijelom podžanru Santo-filmova gdje možemo saznati cijelu povijest (Santo je pravi kečer koji je živio i radio pod tim imenom tokom skoro cijele karijere i praktično nikad nije skidao masku u javnosti i na filmu), saznati da je za popularnost filmova zaslužan i serijal stripova, pogledati interview sa Santovim sinom (stvarni sin, jedan od jedanaestero Santove djece, također maskiran tip…). Posebno je zanimljivo da je filmografija, Santova biografija i sve ostalo u formi animirane foto-galerije (uglavnom slike izvornih plakata i promo-fotografija) sa naratorom koji govori (umjesto samo ispisanog suhoparnog teksta preko statične slike, kako se to obično prezentira na DVD izdanjima). I sve je naravno na španjolskom sa krupnim žutim engleskim titlom.
Najnoviji Komentari