Film na koji drka John Milius.
Lijepo je kad film nazovu po žanru. Tako da odmah znate na čemu ste. Stoga, nazvati 'Shoot Em Up' nešto destiliranijom varijantom 'Cranka' (kada su stil i dinamika, dvije okosnice akcije, u pitanju), ili 'Crankom' bez šarma (ili drugačijom vrstom šarma?) možda i nema smisla, obzirom da je ovo jedna malo drugačija biljka – shoot em up film, prije svega, bez ambicija da bude više toga odjednom.
Što znači, puzzla kulerskih scena pucačine i natjecanje u idejama na temu 'što sve možeš raditi dok imaš pištolj u ruci', bilo da se radi o porađanju djeteta, bilo da se 'dopisuju' neonom, bilo da skaču padobranima, bilo da je riječ o seksu s Monicom Bellucci (koja je ovdje iznimno iritantna čim zine na talijanskom).
Idealni akcijski filmovi Playstation generacije, ako se mene pita, trebaju biti jedna velika, adrenalinska vožnja bez ograničavanja, nešto poput sulude igrice same. Taman sitno ispod 90 minuta, jedan brzi zalogaj, fiks.
'Shoot Em Up' ispunjava uvjete, iako mi nikada neće biti toliko drag (eto mene opet s tom usporedbom…) koliko 'Crank' ili 'Transporter 2'.
(Ali film je dobar, stvarno! Ima i nekrofilije! 🙂 I jedno od najboljih polu-rješavanja glavnog negativca svih vremena!)
