Dvije riječi: Stephen Chow.
Koje ludilo! Rijetko kada Zapad ima priliku upoznati pravi, iskonski, beskompromisni HK humor – masa s našeg dijela planete koja se navukla na 'Shaolin Soccer' i 'Kun Fu Hustle' dobila je sjajne filmove i poštene kilograme smijeha, ali to su na kraju krajeva ipak filmići koji odudaraju od klasike, kako svojim budžetima, tako i orijentacijom ka izvozu. Stariji filmovi Stephena Chowa, među koje pripada i ovaj zagubljeni biser, ipak su najbolja ulaznica u svijet ludog, ludog, luuudoog humora Hong Konga, koji zbog svoje različitosti i nerijetkih ekstrema može biti itekako bizaran i stran svakome tko nije dovoljno duboko utonuo u njegov mentalitet i bogatu produkciju.
Drugim riječima, fanovi starog Chowa naprijed, ostali stoj – 'Sixty Million Dollar Man' je jednostavno neukroćena lavina skečeva, moronski i bolno inventivno povezanih ideja koje variraju od reminiscencija na 'Re-Animatora' do parodija na 'Pulp Fiction', 'Masku' i 'Class Of 1999'; plus poprilično puno zahodskog humora i čuvenog shit talkinga sto na sat, ponekad toliko brzo i besmisleno da je teško pratiti titl. I tako je prokleto zabavan da to nije za povjerovati.
Doduše, ovo Chow nije ni režirao ni napisao, ali već sama činjenica da njegova pojava nosi većinu filma (Chow kao Sing, razmašeni sin bogataša kojeg mafija raznese bombom, a od njega ostanu samo usta i mozak…) dovoljna je da isto tako većinu zasluga pripišemo upravo njemu, mada je Wai Man Yip također odradio sjajan posao. Itekako sjajan.
Film koji se mora pogledati nekoliko puta – sami, pa u društvu, pa u drugom društvu, pa sporije, pa brže, pa uz pljugu, pa s… Čisti masterpis, uglavnom.
