Osveta. Opet. Ali toga nikad dosta…
Konačno! Nakon što je industrija počela nestajati u vlastitom šupku, eto jednog filma koji se izdiže iz mase prosječnosti u koju je upao korejski filmski štanceraj. Zanimljivo je da je do njega došlo tek kada se svega dočepao Yoichi Sai, pravim imenom Choi Yang-Il, korejski redatelj s adresom u Japanu, gdje je i snimio svoje prošle hitove, poput 'Quill' ili 'Blood And Bones' s Kitanom.
'Soo' je više od dva sata duga megadepresivna, emotivna gangsterska drama, ali i luda hard boiled akcijada s praktički neuništivim glavnim (anti)junakom, kao i najveća klaonica viđena u posljednjih nekoliko godina izvan žanra horora.
A temelj svega je, opet, osveta – 'Soo' cijeli život traži brata blizanca od kojeg se rastao kao klinac. Kada ga konačno pronađe, u trenutku susreta prospu njegov mozak pred njegovim očima. Tko je to učinio, morat će umrijeti od oštrice noža, pa makar to značilo suicidalnu operaciju u kojoj najmesnatiji trenuci osvetničkih K-klasika kao što su 'A Bittersweet Life' i 'Oldboy' dolaze na svoje.
OK, mogao je biti kraći, neki kritičari nakon zapadne premijere u Cannesu znali su kenjati zbog puno meni irelevantnih stvari (navodno je i sâm redatelj zamalo napustio snimanje uslijed sukoba s producentima, no korejski tisak je konačni rezultat nahvalio), ali u konačnici ovo je mračno, prljavo, okrutno i adiktivno kao malo što što smo u posljednje vrijeme vidjeli iz Koreje. Nije briljantno, ali je itekako dobro!
