Ah što volim trash! A kad film taj epitet ima u nazivu – ma kud ćeš bolje! A kako tek radnja zvuči zanimljivo…
Vlasnik male trgovine pića u podrumu pronalazi 40 godina stari sanduk boca nepoznatog sadržaja i osebujnog nazva: “Viper”. Lova zašuška pa ga odluči plasirati uz standadrnu ponudu. A klijentela trgovine je osebujna: propalice, prosjaci, klošari i slični likovi čije živote i probleme pratimo dok, zapravo, životare na obližnjem otpadu automobila kojim vlada vijetnasmki veteran PTSP-ovac a koji padaju kao muhe – preciznije, rastapaju se u kašastu masu već prvim gutljajem smrotnosnog “Vipera”. Policija je zbunjena, klošari također a zalihe opakog pića polako se “tope”…
Rekoh – zvuči zanimljivo? E na žalost – nije! 🙁 Naime, film je totalni trash u negativnom smislu te riječi – očajna gluma, zbrčkana radnja, jadna koncepcija, traljava režija, mlitavo pričanje priče, popriličan kaos koji gledate i uopće vam nije jasno o čemu se zapravo radi jer se loše “smiksano” isprepliću priče (iskreno rečeno – više nakupine slika jer pričanja priče skoro pa da ni nema 🙁 ) o životima likova, njihovim međusobnim podbadanjima i sukobima dok glavna, sanduk boca “Vipera” koji topi nesretne kronere, samo je usput tu i to prilično marginalizirano do samog kraja gdje malo izbija u prvi plan (i konačno, ne računajući jedno na samom početku, tada imamo priliku vidjeti nekoliko impresivno gnjusobnih topljenja kakve se samo poželjeti može 🙂 ) ali na koncu i to malo nestaje u besmislu finala… Žalosno, jer se film na sva zvona reklamira kao horror komedija o “Viperu” koji topi žrtve – a toga ima najmanje i uopće nije centar priče…
Sve skupa pati od sličnih problema kao i npr ‘Harry Knuckles and the Pearl Necklace’ (podnošljivo rastezanje radnje da se navuče minutaža) ali ovdje na žalost u puno većoj mjeri (teško rastezanje “radnje” da se navuče minutaža)… 🙁
Za pohvalu je dobar FX u tih nekoliko scena ultragore rastapanja i song – varijacija ingenioznog teksta na temu “My Way” koja svira na špici. I “Special Meltdown Edition” DVD koji je impresivno dvostruko izdanje sa preko dva sata dodataka uključujući i kratki 15-minutni film od kojeg je nastao ovaj 100-minutni, pa recimo, promašaj koji je također očajan…
Šteta, šteta, šteta… A tako bi rado frazu “A šta piješ kad ti škodi” ovdje upotrijebio kao uvodni tagline. Pasala bi k’o šlag na tortu a ne k’o žirafa i štrajk kako sada stvari stoje… Ne vrijedi je istrošiti na ovaj komad “Street Trasha”…
