Čak 26 autora u jednoj horor-antologiji.
Nova u nizu nikad popularnijih horor-antologija okuplja redatelje iz 15 zemalja svijeta te svakom daje po jedno slovo abecede za inspiraciju kratkog filma na zadanu temu smrti.
Kako je i bilo za očekivati, u toj lavini kratkih priča ima svega, malo horora, malo komedija, puno horor-komedija – dosta ih je, nažalost, amatersko, nedorečeno i ne pretjerano zanimljivo, ali postoje biseri koji su vrijedni spomena i gledanja. Naravno, prva stvar koja će vam privući pažnju su ‘imena’, poznate njuške kao što je, recimo, J-trojac Noboru Iguchi, Yûdai Yamaguchi i Yoshihiro Nishimura, a koji nastavljaju s poznatom tradicijom destrukcije horora u nansensu humoru – ‘F is for Fart’ je tipično japanski skatološki guro urnebes, ‘J is for Jidai-geki’ unosi apsurd u seppuku, a ‘Z is for Zetsumetsu’ je još jedna suluda satira o mutantima, na tragu ‘Tokyo Gore Police’ pomiješanim s ‘Dr. Strangelove’. Uvjerljivo ‘najrazigranija’ tri filma.
Zapadnjaci vrludaju između mračnog, ozbiljnog i zajebancije, a u društvu se našao i Srđan Spasojević (‘Srpski film‘), koji nas s ‘R is for Removed’ vodi u bolničku grotesku i dokazuje da se može nositi s konkurencijom iz ‘belog sveta’. Jedan od najboljih uradaka uletio je preko natječaja: ‘T is for Toilet’ anonimnog Britanca Leeja Hardcastlea odlično spaja krvavi plastelin i priču o WC-u ubojici. A i Xavier Gens ga je zakucao s ‘X is for XXL’, dražesnom pričicom o debljini i jednom oštrom nožu.
Tajlanđanin Banjong Pisanthanakun, najpoznatiji po hororu ‘Shutter’, potpisuje nešto što uistinu strši – romantičnu komediju s kvazikrvavim finalem (nije jedini – ima tu još filmova koji su čisti izvanžanrovski eksperimenti), a u gomili se našlo još koječega, od masturbacijskog pedo-snuff-torture porna preko animiranog izmeta koje ubija ljude zabijajući im se u šupak do masakriranja mačića sa štiklama. Za svakog ponešto, u pravom smislu frazetine.
a Nacho Vigalondo ?
niš posebno.