Don Dohler! Car skoro-pa-no-budget SF/horror kinematografije 70-ih i 80-ih, čovjek čija je misija bila snimati filmove za čistu zabavu bez ikakvih pretenzija da budu tumačeni na nekom višem nivou.
I bogme, to mu je, bar prema tri njegova uratka koje smo imali priliku do sada pogledati (a to su, od šest koliko ih je režirao za života, “The Alien Factor”, “Fiend” i, za normalnog gledatelja nenadmašni biser negledljivosti “Galaxy Invader”), savršeno uspijevalo! Ni uz najbolju volju, trud, svijeću ili reflektor od 1000W u njegovim filmovima ne možete pronaći ništa osim čiste nebuloze i edwoodowskog šarma. Nama dosta za dobru zabavu i pravo uživanje (ne, nisu nas maltretirali u djetinjstvu i ne patimo od trauma a nismo ni na čemu… 
)!
A kako smo preživjeli čudesa poput “Dark Universe”, “They Saved Hitler’s Brain” ovaj Dohlerov “The Alien Factor”/”Fiend” SF double pack dođe k’o ljuta trava na ljutu ranu!
“The Alien Factor” (1976), njegov prvi film, obrađuje omiljenu mu temu: zlog vanzemaljca koji terorizira nedužno stanovništvo američke provincije. Za razliku od “Galaxy Invadera” gdje, gle čuda, zli vanzemaljac terorizira nedužno stanovništvo američke provincije, ovaj Dohlerov film o zlom vanzemaljcu koji terorizira nedužno stanovništvo američke provincije je ipak gledljiviji bar što se maske zlog vanzemaljca koji terorizira nedužno stanovništvo američke provincije tiče jer ostalo je na istom nivou uz malu razliku – zli vanzemaljac koji terorizira nedužno stanovništvo američke provincije u “The Alien Factoru” ima sposobnost biti nevidljiv što dodatno komplicira stvar… Scene u svemiru, divovska čupava maska, mix (prozirnog |o) ) stopmotiona i žive akcije, teroriziranje američke provincije… Ludilo!
Drugi Dohlerov biser na ovom dvostranom, flipper izdanju je “Fiend” (1980). E, to je već nešto drugo! Jer, brate mili, zamislite – NE RADI SE o zlom vanzemaljcu koji terorizira nedužno stanovništvo američke provincije! Ne, ne… ovdje imamo zlog duha/prikazu/spodobu koja je u stanju oživjeti mrtvace! I, naravno, terorizira nedužno stanovništvo američke provincije… Dohlerova varijacija na temu zombija, pristojna maska i vrlo dobro finale!
A kad već spomenuh DVD, ovo izdanje uz filmografije glumaca donosi čak i audio komentare te blopper reelove za oba filma… Solidan tretman, nema što!
Ususret prvoj godišnjici Dohlerove smrti, s pravom se može zaključiti da mu opus ulazi u legendu uz bok klasicima kakve je Ed Wood radio u svojim najboljim danima.
