U početku bijaše strip. Ostalo je povijest.
Aaron McGruder je ime koje će se uskoro zasluženo spominjati zajedno s Groeningom, Treyom & Parkerom, Vukotićem, Chuckom Jonesom, a ponekad i Waltom Disneyem. Aaron je još kao student počeo raditi na svom stripu, a inspiraciju je srkao iz nezadovoljstva sustavom obrazovanja i industrijom u koju se strip pretvorio. Tako su nastali ‘The Boondocks’ (selendra, pripizdina, predgrađe, udaljeni naseljeni krajobraz) premijerno objavljeni 1997. godine u nezavisnom studentskom listu. Oduševljene reakcije i hvalospjevi kritičara su dospjeli i do magazina ‘The Source’ (jedan od najvećih američkih magazina o urbanoj glazbenoj kulturi) pa uskoro i oni počinju s objavljivanjem ovog studentskog čuda. Danas se ‘The Boondocksi’ na dnevnoj bazi objavljuju u preko 400 tiskovina, a također se mogu čitati i online. McGruder je shvativši da dopire do sve šireg djela publike odlučio strip pretvoriti u animirani serijal. Mašinerija iz Foxa je u početku bila vrlo zainteresirana, no uvidjevši beskompromisni pristup prekidaju sve pregovore. Aaronu je to samo dodatno puhnulo u leđa te se uspijeva izboriti za ugovor s ‘Cartoon Networkom’ i to u terminu prikazivanja za odrasle.
Pa dobro, o čemu se tu radi?
Dakle politički korektno – radi se o braći dječacima afroamerikancima koji žive s djedom u bogatijem predgrađu, nastanjenom pretežno bijelcima. Huey kao stariji brat je glas razuma koji na svijet gleda s puno upitnika i koji si većinu postupaka okoline nikako ne može racionalno objasniti. Riley je kao mlađi podložan manipulaciji te sve promatra cinički, prihvaća trendove i hype te iako nema pravih argumenata uvijek je glasan i na strani mase tj. brojnije strane s manje razuma. Djed je mudrac, koji je mirovinu odlučio provesti u mirnom bjelačkom susjedstvu bezpogovorno se dodvoravavši bijelcima kako bi poboljšao ‘dobrosusjedske odnose’ i osigurao unucima sigurnost i buduća poznanstva. Na žutititl način bi se to opisalo kao crtić u kojem dva klinca crnca jebu majku sustavu, licemjerju, političkoj korektnosti, R. Kellyju, P. Diddyju Daddyju Puffu il kak se već zove, Billu Cosbyju, Condolezzemipeetzu Rice, medijskoj manipulaciji, lažljivoj vladinoj politici zastrašivanja i mnogim drugim bićima, stvarima i pojavama. 27.11. prikazana je četvrta epizoda, a broj protivnika zgroženih otvorenim rasističkim komentarima, razgovorima o predrasudama, stavovima o 11. rujnu, Reaganu, budućem predsjedniku amerike te komentarom rata u Iraku vrtoglavo raste. Odlične writerske ilustracije, animeolika animacija, hip-hop beatovi i glasovi poznatih samo su dodatni argumenti za proglašenje još jednog remek djela.
