Blažene 80-te!
Hm, koliko smo to puta rekli? Nikad dosta! Pa evo još jednom: blažene 80-te! Pa što tko mislio o tome! Jer 80-te su bile zlatno doba za štancanje svakakvih nezaboravnih celuloidnih opskurija!
E pa evo jedne iz 1988 – “The Brain” iliti “Mozak”! Oh naslova! Oh filma! Ma kako ne voljeti film u kojem divovski mozak telepatski i kroz subliminalne poruke putem lokalnog TV showa (ironičnog naziva “Independent Thinkers” 🙂 ) kojeg vodi njegov tvorac, Dr. Blakely, hipnotički opsjeda uglavnom nestašne, neprilagođene i napaljene srednjoškolce i tjera ih na ubojstva i samoubojstva?
Divovski mozak! Da! I to isti onakav koji je točno 30 godina prije ovoga napadao nedužne civile u maestralnom “Fiend Without A Face”! Baš isti – sa kičmom nakeljenom kao rep kojim vitla i hvata žrtve! Isti, iako sa ovim nema veze! I ovdje nisu horde mozgova i nisu krvopijci već jedan jedini ali opako ubojitih misli! Divovski mozak koji ulazi u male ljudske mozgove! Uau! A kad pojede nešto ljudetine, čak i naraste i transformira se u čudovišnu zubatu kreaturu! Uau još jednom!
Svakako, ima tu i gorea, ma ima čak i pristojnih scena, ali ne bojte se – prevladava besmislena golotinja, besmisleni potezi likova, obavezna drvena gluma na kojoj bi ekipi pozavidjele i najjače ikone domaćih sapunjara… Ma sve što treba dobar, masni, debeli trash 80-ih!
I naravno, kako nalaže tradicija, red i kultura u osvrtima na dobar, masni, debeli, trash, evo i jednog, obaveznog, odabranog dijaloga koji najbolje dočarava duboku karakterizaciju likova iznjedrenu epskom metodskom glumom (he, he):
Tražeći glavnu junačinu Jima u kotlovnici istraživačkog centra (aka ludnice), prijatelj mu Will i cura mu Janet očajnički komentiraju:
Willie: “Janet, nikad ga tu nećemo naći.”
Janet: “Moramo Willie!”
Willie: “Kako to misliš, moramo?”
Janet: “Ne znam.”
Dakle, kvaliteta zajamčena! 🙂
