Čovjek se zaustavlja na sredini mosta. Razgovara na telefon, smiješi se, završava razgovor, ostavlja telefon, ležerno skida naočale, sve uredno odlaže na tlo… A onda se penje na ogradu i bez
okolišanja, razmišljanja i zastajkivanja skače u 60 metarski ponor! Kamera ne propušta ništa i ostavlja sve svjedoke na mostu i samog gledatelja šokirane prizorom.
“It happens all the time…”
Ovaj kontroverzni, uznemirujući dokumentarac, brutalno iskreno i bez okolišanja vodi nas krož život i posljednje dane samoubojica sa famoznog Golden Gate mosta, morbidno etiketiranog kao najpopularnije
samoubilačke destinacije na svijetu. Prikazuje sam čin skoka bez cenzure, onako kako su ga (ako ga nisu uspjeli spriječiti pozivom stražarima na mostu što je bila obaveza svakog snimatelja koji bi čak dojavljivali i najmanju sumnju na skok) uspjeli snimili kamerama sa jakim teleobjektivima
“špijunirajući” most sa više lokacija tijekom cijele 2004., detaljno, izbliza tako da nekima od nesretnika možete vidjeti čak i izraz lica u posljednjim trenucima, ili pak izdaleka, prikazujući
ih kao sitne crne točkice koje uz pljusak vode nestaju u ledenom zaljevu San Francisca.
Jednako šokantno i jednako brutalno iskreno u kameru govore obitelji i prijatelji stradalih čije riječi još i više uznemiruju povremeno čudnim stavovima prema gubitku bliskih osoba čije smrti svjedočimo okom kamere. Govore i očevici, ljudi koji su spriječili pokušaje samoubojstva, slučajni prolaznici, zlosretni slučajni svjedoci koji su posljednji gledali lica nesretnika pred skok sa ruba ograde, nevjerojatnim čudom preživjeli skakač koji je nakon svega pronašao novu želju za životom te i same samoubojice koje su odustale od nauma.
Nema tu izjava policije, ni komentara psihijatara, ni psihologa ni spasilačkih timova… samo samoubojice, njihova pisma, njihove obitelji, svjedoci njihovog kraja koji pokušavaju dokučiti razloge ovakvog postupka a neki ga i opravdati. I shvatiti što prolazi kroz glavu tim ljudima dok šeću mostom i zakorače u smrt. I svjedok gledatelj, svjedok fascinantnih, prekrasnih i nadrealnih
slika mosta u gotovo natprirodnoj magli, herzogovskih time-lapse kadrova kolona vozila i oblaka koji paraju vrhove nosivih stupova, svjedok posljednjih trenutaka nesretnika koji se, dok ljudi nezaiteresirano šeću na samo metar od njih, uz hipnotičku glazbu survavaju u ponor i duboko urezuju u pamćenje.
Fascinantno, mistično, dirljivo i vrlo uznemirujuće iskustvo, na trenutke preintenzivno i napeto u prizorima događanja na mostu a s druge strane i nevjerojatno i neshvatljivo i jednako šokantno u
izjavama preživjelih i bolno teško u tuzi najbližih. Nevjerojatan miks u jednom od bez sumnje najfascinantnijih ili, bolje rečeno, emocionalno najintenzivnijih dokumentaraca koje sam ikad
gledao.
Uz zabavne filmove i “limunade” zadužene za likvidaciju negativnih emocija kakvima smo zasuti u ovo Bozićno i novogodišnje vrijeme kada, koje li ironije, najviše ljudi i pokuša samoubojstvo, skupite hrabrost i odvojite 90-tak minuta za mračnu stranu realnosti…
