Najočekivaniji film godine.
Veliki Ryoo Seung-wan nikada nije snimio loš film – pa zašto bi sada? ‘Die Bad’, ‘No Blood No Tears’, ‘Arahan’, ‘Crying Fist’… Toliko kreativne energije, talenta, originalnih ideja i majstorskog rada iza kamere i upravljanja onime što se događa ispred rijetko susrećemo, a čim se pročulo da Ryoo radi svoj navodno (za sada) ‘posljednji’ akcijski film u karijeri, svi smo izbečili oči i uši i čekali finalni proizvod. I evo ga. I da, kara majku uzduž i popreko. Žešće.
‘The City Of Violence’ je drama o prijateljstvu i mini gangsterski ep, ali prije svega raskošni neonski borilački spektakl, western, posveta ‘Warriorsima’, nabrijana videoigrica i moćno ludilo u kojem junak nakon što mu odrežu prste krpom veže katanu za ruku. Priča o detektivu koji se vraća u rodni grad na sprovod prijatelja, ne bi li saznao da je istina o njegovoj smrti puno strašnija od one koja se prodaje na prvu loptu.
Ryoo je opsjednut borbama u omjeru 50:1, a ne treba ni spominjati da se idejom igra poput djeteta fasciniranim žanrom, kao ni to da film izgleda kao bombonijera. A tu je i najbolji završni kadar, ono, ikad. Treba li reći da se ovo ne smije propustiti i da je, opet, riječ o jednom od ponajboljih filmova godine?
