Wakamatsuov ‘Mishima’
To da jako niski budžet ne mora nužno biti prepreka snimanju ozbiljnih, ambicioznih povijesno-političkih komada sedme umjetnosti pokojni je Koji Wakamatsu dokazao i 2007. s ‘United Red Army’, filmom o povijesti japanske Crvene armije i očitoj kritici one strane u lijevo-desnom sukobu kojoj i sam pripada. Zanimljivo je da je pet godina kasnije snimio jednako velik i ambiciozan, ali i jednako jeftin film o drugoj, neprijateljskoj strani – no kao da joj se osvetio time što je, ako je već pristup najpoznatijem desničaru novije japanske povijesti odradio s manje izravne kritike (pa čak i s više romantičnih simpatija prema ludilu), snimio zanatski gledano znatno znatno slabiji uradak.
’11/25 The Day Mishima Chose His Own Fate!’ govori o političkim aktivnostima legendarnog Yukia Mishime, dakle ne o životu i djelu, već prije svega o njegovoj skretnici s literarnog u revolucionarno-militaristički put, sve od osnivanja osobne paravojske pa do neuspjelog državnog udara i seppukua kojim se Mishima konačno odjavio s ovog svijeta, dosljedno odradivši kraj svog iracionalnog životnog teatra. OK, stari Wakamatsu nije mladi Schroeder, ali Kojijev ‘Mishima’ ne samo da ima problem castinga (Mishima je bio bilder, a Arata Iura koji ga glumi izgleda kao da ne može napraviti niti pet sklekova), već je sve traljavo – scene imaju jadnu sliku i zvuk, neki komadi nalikuju na amatersko kazalište, a gluma je često toliko loša da izgleda kao karikatura glume iz hrvatskih filmova devedesetih. Stvarno nevjerojatno da je ovo završilo u Cannesu, ali Wakamatsu očito ima dovoljno kredita za obilazak festivala s nečim što ima produkcijsku razinu Bore Leeja.
No opet, tema je jako zanimljiva pa svima koje zanima ‘slučaj Mishima’, ovo će biti skroz zabavna i povijesnom faktografijom nakrcana te utoliko zanimljiva, možda čak i edukativna docudrama. Samo je stvarno šteta što je Wakamatsu, nakon toliko remek-djela, napustio svijet ostavivši upravo ovo kao svoj posljednji film.
