Temeljac za ‘Boogie Nights’, snimljen na video kada je Paul Thomas Anderson imao svega 18 godina.
To se zove upornost! Ideja koju je devet godina kasnije Anderson pretvorio u jedan od svojih poznatijih i boljih filmova, 1988. godine sklepana je kao home video mockumentary, montiran na dva video-rekordera, s naracijom Andersonova oca, koji ima baš ono ‘pravi’, prigodni glas, nalik na klasične američke pripovjedače ratne propagande i TV reklama pedesetih.
Ako ste gledali ‘Boogie Nights’, onda znate i priču (njezin osnovni kostur je ovdje, grubo sveden na uspon u porno industriji-početak pada-propala glazbena karijera-droga), a većina glavnih likova pojavljuje se u svojim zamecima, poput bildera i Digglerova biseksualnog partnera Reeda Rothchilda ili producenta Jacka Hornera, koji nije Burt Reynolds, ali nije ni loš (za razliku od nekih drugih glumaca, zapravo redateljevih prijatelja, koji u amaterskim okolnostima ipak pristojno odrađuju svoj posao).
Zanimljivih pola sata opskurije za sve Andersonove fanove, ali i fanove gaćica s leopardovim uzorkom, lošeg metala, žena našminkanih kao licitarsko srce, mišića i fudbalerki.