Ovo je prvi pravi veliki film Luigija Cozzia (‘Contamination’), snimljen 1973. i često smatran izgubljenim giallo klasikom. Ja ga baš i ne bih tako nazvao…
Iako sadrži elemente gialla, nedostaju mu oni ključni i uobičajeni – puno scena ubojstava (jer, zapravo, bit ovog filma ni nije u ubojstvima, unatoč naslovu i žanrovskoj odrednici) i tajni identitet ubojice koji se spektakularno razotkriva na kraju a koji je namjerno izostavljen po samoj Cozzijevoj želji kojem je već bilo dosta filmova u kojima se vide samo ruke, oči, usta i ostali dijelovi tijela ubojice da bi tek u finalu otkrili o kome se radi. Cozzi ovdje od početka jasno pokazuje intrigantno i opako lice ubojice (odlični Michel Antoine) kojeg arhitekt u financijskim problemima slučajno uhvati na djelu rješavanja tijela netom likvidirane žrtve nakon baš obavljenog posla. Arhitekt koji, uz financijske, ima problema i sa svojom bogatom ženom koja ne želi financirati njegove poslovne promašaje (a i sumnja da je on vara), angažira ga kako bi je smaknuo i tako riješio svoje financijske poteškoce. Ubojica pristaje i likvidira ženu. No, ono što se činilo laganim poslićem, pretvara se u veliki problem koji se iz minute u minutu sve više komplicira…
Unatoč činjenici da je film prepun hitchcockovskih citata (očigledno svaki filmaš u svom prvom filmu mora nekog dobrano ‘izcitirati’ 😉 ), Cozzi ih uspijeva ukomponirati u vrlo vješto zaokretanje radnje i vođenje priče na potpuno različite kolosjeke skačući iz jedne situacije u drugu više puta skrečući centar zbivanja na drugi skup likova koji se na kraju medjusobno ‘sudare’ u krvavom i prilično neugodnom raspletu koji uključuje eksplicitne scene golotinje, seksa, prilično uznemirujuće scene silovanja (uz sjetnu, romantičnu glazbu koja samo pojačava šokantnost prizora) i vitlanje hladnim oružjem i u kojem je skoncentirano svo nasilje kojeg gotovo da ni nema tokom filma tako da tih posljednjih 10-tak minuta djeluje još neugodnije za gledanje nego što stvarno je.
Film je vrlo stilizirano snimljen sa dosta, za giallo uobičajenih, neobičnih kuteva kamere i vizualno raskošno postavljenih scena od kojih su neke stvarno nevjerojatno efektne (rotacije kamere u ljubavnoj sceni, vožnje kamere po ledu, krupni planovi, igre sa svjetlom, fokusom kamere…).
DVD izdanje obiluje impresivnim dodacima – izdavač je famozni Mondo Macabro (‘Lady Terminator’, ‘Mystics in Bali’, ‘Dangerous Seductress’…) pa nije ni za očekivati drugačije od kompanije koja sva svoja izdanja (a sve mahom ratitetni naslovi) nakrca hrpetinom impresivnog materijala…
Ovdje imamo odličan Cozzijev audio komentar u kojem se i nakon 30 godina živo sjeća detalja i anegdota sa snimanja, originalnu talijansku verziju špice (puno bolju nego glupost koju su ‘nakeljili’ na ‘izvan-talijanske’ kopije), 15-minutnu Cozzijevu biografiju ispričanu njegovim riječima, 10-minutnu priču o suradnji Cozzija i njegovog velikog učitelja Argenta sa kojim je radio na ‘Four Flies On Grey Velvet’, ‘Phenomeni’, ‘Doors Into Darkness’ i dr., kraći dokumentarac o Giallo žanru… ma hrpetine!
Sam film je fantastično restauriran u anamorphnom widescreenu i može ga se pogledati sa engleskim i talijanskim dubom uz engleski titl.
Iako ga ja ne bih nazvao giallo klasikom, film je vrlo blizu tome i vrijedi ga pogledati. Šteta što se Cozzi nije više posvetio ovom žanru jer njegova prva i zadnja ljubav je SF s kojim baš i nije imao sreće. A nema sumnje da se dobro snalazi u giallo vodama.
