Kineska Srebrenica i Vukovar u jednom poseban filmski tretman dobija, a od koga drugoga nego dežurnog filmskog kroničara japanskih ratnih zločina nad azijskim susjedima, kontroverznog redatelja Tun Fei Moua. On se ‘proslavio’ još kontroverznijim filmom ‘Men Behind The Sun’ (1987.), no dok nastavci tog ozloglašenog klasika (o kojem smo već pisali na ovim stranicama) ne idu dalje od čiste eksploatacije (posebno drugi dio, koji zapravo izgleda kao remake s još većim naglaskom na gore), sve sjeda na svoje mjesto kada na mjesto redatelja neformalnog četvrtog nastavka sjeda ponovno Tun Fei Mou, sedam godina kasnije.
Nanking je grad u kojem je 1937. godine Imperijalna japanska vojska pobila između 100 i 300 tisuća (!) ljudi. Naime, japansko ratno vodstvo vjerovalo je da će ubijanjem svega što im se nađe na putu – a posebno civila, žena i djece – uspjeti uplašiti neprijatelja i tako što prije završiti rat bez velikih gubitaka. Nešto slično, dakle, kako je razmišljalo američko ratno vodstvo kada je bacalo atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki…
Vojnici su se natjecali u tome tko će pobiti više stotina ljudi i razdragano fotkali bebe kojima su raznijeli mozak te sebe dok režu glave zarobljenicima i pucaju u budističke svećenike, da bi Fei Mou sve prave, arhivske snimke i fotke, naravno, ubacio u film. Izložbe odrezanih glava te cipelarenje trudne žene i čupanje njezina djeteta bajunetom iz utrobe, dok se majka vješa po pupčanoj vrpci, tu su, ma ofkors, tek da nas vrlo eksplicitno podsjete na ratne strahote. U povijesne svrhe, dakle.
