Sve dok se ovakvi filmovi snimaju, život će imati smisla. Ovo je jedan od najljepših koje sam gledao. U životu. I stvarno ne bih nikad vjerovao da mi je netko rekao da ću ovako nešto dobiti od Katsuhita Ishiija, čovjeka kojeg smo donedavno zvali ‘japanskim Tarantinom’.
S razlogom, jer njegovi razvikaniji prijašnji radovi ‘Shark Skin Man And Peach Hip Girl’ (okej) i ‘Party 7’ (Captain Banana u masterpisu ludila!) bili su upravo djelo nekoga tko bi se mogao tako okarakterizirati (ne zaboravimo ni to da je radio skice za likove iz ‘Kill Billa’!).
‘The Taste Of Tea’ nešto je potpuno drugačije, iako u samoj srži nedvojbeno Ishii, sklon tzv. ‘tarantinovskim dijalozima’ i apsurdu. Samo ovog puta u obliku meditativne obiteljske drame/briljantne komedije. I opet s Tadanobu Asanom, boljim nego ikada.
Ne očekujte da vam kažem o čemu se radi, jer ćete ga ionako pogledati sami. Jer ako to ne učinite – može li vaš život uopće imati smisla?
(A kad pogledate, onda ćete mi reći što mislite – je li slučajnost što Susumu Terajima, lik kojeg Kakihara muči na kukama u ‘Ichiju’, ovdje proganja Asana kao mrtvi jakuza? I ima, barem koliko se da vidjeti, istu tetovažu!)