13 ubojstava u 90-tak minuta što prosječno iznosi po jedno svakih 7 minuta… Zgodna računica!
Iako ne drži svjetski rekord po broju filmskih smrti (ima filmova sa više mrtvih po istoj minutaži, no za 1971. kad je snimljen bio je, najblaže rečeno, ‘revolucionaran’, a rekord možda drži kao talijanski film sa najvećim brojem raznih naslova pod kojima je izdan…), ovaj Bavin izlet izvan njegovog klasičnog gotičkog horrora bio je katapult za slashere koji su kasnih 70-ih i ranih 80-ih preplavili tržiste, a i direktna inspiracija ‘Petku 13’ čiji su nastavci (posebno 2. dio) doslovno kopirali neke od ovdje viđenih scena ubojstava.
No, za razliku od kasnijih i uglavnom bezličnih slashera u doba ‘slasheromanije’, ovaj Bavin ‘kamen temeljac podžanra’ bavi se prilično interesantnom pričom o nasljedstvu koje će stajati glave 13-tero ljudi. Kako film odmiče, priča postaje sve bizarnija sa dosta crnohumornih nota, poprilično brutalnih scena ubojstava koje se svakih par minuta redaju jedna za drugom, raznih preokreta u kojima otkrivamo tko, koga, gdje, kako i zašto i tako sve do apsolutno nevjerojatnog kraja koji je stvarno toliko bizaran, neočekivan i apsurdan da je jedan od najnevjerojatnijih i doslovno najluđih (ma gotovo pa deus-ex-machina) finala koje sam ikad gledao!
Snimljen klasičnim Bavinim stilom (zoomovi), sa 13 brutalnih ubojstava u krupnom planu (DVD izdanje kao zgodan dodatak donosi menu sa direktnim izborom scena ubojstava 🙂 ) sve je začinjeno psihodeličnom glazbom s kraja 60-ih, sa ponešto golotinje i sa nekoliko zaista impresivnih sekvenci kakve bi i sam Argento poželio snimiti.
Mario Bava je uvijek za svoje filmove govorio da su ‘hrpa dreka’ – no za ovaj je uvijek imao lijepe riječi i posebno ga je volio.
Provjerite zašto!
