‘Vertige’ (2009)

Marko · 20. prosinca 2009. · u-v-w-x-y-z

Ruka ruku mije

Hrvati kolju francuske turiste na Risnjaku!

Ou da! Sve ono što inače rade američki filmski redneci dok ne sviraju bendžo ili se međusobno križaju, ovaj put radimo mi Hrvati i to francuskim free-climberima! Pa kakvi smo mi to ljudi? Pecamo zamkama za medvjede, strijeljamo srednjevjekovnim samostrijelima; kopamo rupe od sto metara, a u njih zabijamo našiljene kolce koji su preveliki čak i za mamuta, zabijamo čavle lisicama umjesto zubi i crtamo scene lova po zidovima. Također, ako niste znali, na zagrebačkom kolodvoru možete onako usput ubost jako dobru gandžu. I najbolje od svega, mi Hrvati jako dobro znamo i razumijemo Francuski. N’est ce pas?

Prva polovina sasvim dobro funkcionira – predivni helikopterski pejzaži odmaraju oko, a fina muzika podiže očekivanja. Napetost solidno raste kako petero avanturista prelazi opasne stjenovite prepreke dok se mladi redatelj Abel Ferry fino igra sa živcima, školski potencirajući hrđave sajle, visinu i oštre stijene, a usput, kad stigne, postepeno nam otkrije i pokoji odnos među protagonistima.
Dolaskom sumraka, planina prestaje biti strašna pa je zato potrebno uvaljati “lovce”, a avanturistički triler preokrenuti u klasični slasher pojačan finim gore efektima. A onda baš kako ne bi trebalo, naracija skrene u u-domu-kod-koljača finale, a osrednje lošoj glumačkoj postavi popuca preostala užad kojom su koliko-toliko preživljavali penjanje po planini mog velikog očekivanja. Šteta!

Omiljeno oruđe hrvatskih lovaca

Nešto mi je baš prošlo kroz glavu…

Moglo je i bolje, ali opet, gledljivo svakako je, i zabavno, čak i u svojoj žalosnoj gluposti… Puno, puno bolji dojam ostavio bi da nije otišao u već milijun puta prežvakano, progutano i ispovraćano pričanje koljačeve priče. Bilo bi bolje da su nas Hrvate, ostavili mističnim planinskim ljudima koje nitko nikad nije vidio, barem nije ostao živ da bi o tome pričao. Ovako… ćorak!

Ali dobro,… nek sam gledao i prvi europski produciran horor film s elementom Hrvata-koljača! Barem naš MVP Gordan Jandroković ne mora hitno prosvjedovati u Bruxellesu, a MT Goran Bajs može fino pajkiti jer smo imali sreću da je Abel uspio usrati drugu polovicu, tja mlad je još momak. Stigne u nastavku popraviti stvar. Ovako, da je uspio i pronašao uvjerljivije i psihopatičnije koljače, imali bi propagandni poligon baš kakav su Kazahstanci imali Boratom ili Slovaci Hostelom.