Najtraženiji naslov na listi Žutog titla!
Kakve smo sve veze, kontakte i poznanstva povlačili, tražili i iskapali, ne bismo li se dočepali “kultnog” turskog rimejka “duha sa sekirom”. Čak sam i tjedan dana prije vlastitog vjenčanja, umjesto čačkanja po meniju za goste, pregovarao s instanbulskim kolekcionarom i u kutiji CD-a, ispod plastike koja drži pločicu uvaljao 20€ i poslao mu običnom poštom, da bi se čovjek ispričao i rekao kako ipak nema traženi naslov, a za uzvrat mi je poslao Turske verzije ‘Straw Dogs’ i ‘Rockya’. Arminio i Velimir se, svatko na svoju stranu također raspršili u potrazi za ovim nedobavljivim raritetom sve dok nismo mislili da ga konačno imamo! Ali štanga – radilo se o verziji iz 1970. u kojoj nema Zagora, osim u imenu. Tuzi nikad kraja…
I nakon silnih godina kopanja, potrage i rudarenja, Turski Zagor, kako ga već od milja zovemo konačno se pojavio! Tiho, nenadano i onako, usput. I to u nevjerovatnoj verziji, kristalne slike, ripan s, vjerovali ili ne, turskog MTV-a!
I kakav je? Pa ono… još se oporavljam od šoka da ga uopće posjedujem.
Izveden je konkretnije (da ne kažem ozbiljnije) od ‘Komandanta Marka’ te je znatno manje začudan od ‘Turskih Star Warsa’. Ono, ko pravi Zagor, dosljedan koliko mu je to limitiran budžet i produkcija omogućavala. Nisam Zagor fanatik, preferirao sam Helingen-akronijani SF fazu, nindže (mislim da se epizoda zvala ‘Velika urota’) i ‘Pljačkaše đavolje doline’. To mi se nekako najurezalo u glavu, ali nisam išao kad je Ferri bio na CRŠ-u pa me valjda ipak ne zanima toliko. Al drag je Zagor, nikako Cagor kako ga zovu Talijani. Pa o čemu se tu radi?
Misteriozan momak maskiran u crno ubija indijance i siluje im žene, a potom s kolegama-banditima prerušenim u indijance (i to brkate da!) napada “plave bluze” i tako unosi nemir u Darkvud. Zagor se svim silama trudi smiriti strasti omiljene mu šume i spriječiti negativca u naumu, a Čiko mu, dok ne tamani sve što je jestivo, pravi društvo i spašava život.
Scene borbe su baš prave – dosta se puca i mlati (ima i tuče u salunu, a mora biti i trampolina, ipak su to Turci) dok su zvučna podloga i efekti pravi partizanski. Scene umiranja su grozno teatralne i tjeraju sumnju da je Sedlar odavdje znalački “posudio” momente streljanja u ‘Četveroredu’.
Ono što čudi je da Zagor ne urla poput Tarzana ne bi li utjerao strah u kosti neprijatelju. Turska inačica heroja Zlatne serije više je džentlmenski tip koji voli normalne razgovore izbliza. Voli on svratiti i do birtije u kojoj, kao i u ‘Turskom Komandantu Marku’, žene polugole plešu na stolovima dok ih pijana svjetina pipka i napaljeno navija.
Cijeli film je sniman na lokaciji koju je najbolje opisati turskim Plitvicama, a epohalni kraj odvija se na pješčanoj plaži/obali mora.
Uložili Turci dosta truda, statista i kostima, treba im to priznati. Ne znam jel baš sniman po strip-epizodi ili ih je slobodno interpetirano nekoliko, ali cijelo vrijeme imaš taj neki poznati osjećaj kao u vrijeme kad si čitao kako “duh sa sekirom sprečava bledolikog vrača da truje pleme vatrenom vodom” na roto papiru. Za one, automatski isključive prirode – ipak je to ekranizacija stripa kojem je protagonist tip s resicama i kamenom na štapu koji urla šumom, kreće se lijanama i spava s debelim meksikancem pa ipak ne valja biti pregrub i radikalan, a pogotovo preuranjen u osudama i isključivanju na neviđeno (što je nažalost u ovo krizno vrijeme negativiteta i više nego svakodnevna pojava).
Usudio bih se reći da su Turci, baš kao i s ‘Taličnim Tomom’ (1974) puno bliži dojmu i atmosferi stripa, nego su to Francuzi s ‘Blueberryjem’ (2004), tridesetak godina kasnije i desecima milijuna eura više.
Nažalost, bez titlova je, ali većina konaca se može povezati i lijepa je novost da su dobri ljudi iz Onar Filmsa najavili ograničenu nakladu DVD-ova za studeni s engleskim prijevodom, a i po lokalnim (stripovskim) forumima, fanatici već najavljuju “domaća DVD izdanja”.
Eto, konačno, još uvijek pomalo nevjerovatno, ali imamo i njega u kolekciji!