Meni kuglu vanilije i kuglu čokolade, molim!
Trailer: “D frst pakistani ikstrim horo muvi” na jedva razumljivom mixu Urdua i pidgin Englisha urla loša imitacija Dona LaFontainea dok lik od glave do pete prekriven zakrvavljenom muslimanskom burkom na lancu iznad glave vitla kuglu načrčkanu šiljcima a zombiji tumaraju kroz visoku travu prema grupici pakistanske mlađarije.
Ah… i Pakistan pokleknuo i snimio zombi horror? Baš i ne – jer, tehnički, ovo nije čista zombijada već klon “Teksaškog masakra motornom pilom” (pakistanski masakr kuglom sa šiljcima? |oD ) sa jakim slasherovskim pristupom temi i tek laganom dozom kvazi-zombija. Al’ fanovski – pun pogodak na svim poljima!
U produkciji danas već legendarnog DVD izdavača Mondo Macabra i režiji Omara Khana – čovjeka sa kojim Mondo Macabro već duže surađuje a kojega sam imao čast upoznati putem e-maila pokušavajući od njega nabaviti par pakistanskih i indijskih trash-ludara poput “Khooni Drakula”, “Da Khwar Lasme Spogmay” (“The Cat-Beast”) i “Sarkata Insan” (“Severed Head Man”) iz njegove impresivne kolekcije opskuriteta koje legalno dila na originalnim VCD i DVD izdanjima pod “distributerskim” imenom “Bubonic Films” i recenzira na vlastitom web siteu, lika zaslužnog za, od zaborava i truljenja u vlažnim podrumima pakistanskih studija, spašavanje i restauraciju prvog pakistanskog horrorca “Zinda Laash”.
Omar se dobrano predozirao svim mogućim žanrovskim klasicima i odlučio sam, u vlastitom “aranžmanu”, snimiti film! I to prvi pakistanski teen gore horror! Zapravo, prvi pakistanski gore horror uopće… Priču o grupi pakistanskih teenagera koji odlaze na rock koncert. Putem zalutaju u šumi kojom tumaraju mutirane “pozombljene” spodobe (opet navodnici jer se ne radi o oživjelim mrtvacima već o mutacijama siromašnih seljana izazvanih zatrovanom vodom i u fenomenalnom makeupu) koje, uz obavezan nedostatak benzina i sve skupa što ide s tim u vezi a uključuje i galeriju bizarnih likova i još bizarnijih situacija, predstavljaju teenagerima, blago rečeno, poveći problem. Ali najveći tek dolazi – ubojica naprosto genijalnog lika, div u krvavoj burki sa spomenutom velikom kuglom ukrašenom šiljcima kojom kreće u gorefest…
Malo zombija, puno slashera, još više krvi a najviše utjecaja Hooperovog “motorka” klasika začinjenog “Petak 13″ i “Just-Before-Dawnovskim” štihom uz inventivno (čitaj: genijalno 
) korištenje stripovskih telopa za prijelaz scena i isticanje bitnog! Simpatično i zabavno i tako nepakistanski…
Iako pati od klasičnih amaterskih boljki (povremene nelogičnosti u reakcijama glumaca i priči), film vizualno i stilski ni malo ne djeluje amaterski. Da ne znam da se radi o prvom filmu čovjeka bez ikakve formalne filmske škole, pomislio bih da se radi o zaigranom profesionalcu a ne fanatičnom amateru koji je pokazao da zna što radi a film keširao iz svog džepa i snimio ga za šaku Rupija! Omar sjajno vozi, ima neviđen smisao za detalje, odaje hommage svojim uzorima (na zidu plakat “Maniaca”, na stolu DVD spomenutog “Zinda Laash”, u cameo ulozi i sam pakistanski Dracula…), ne libi se prkositi domaćoj cenzuri i koristi muslimanski ženski vjerski odjevni predmet kao masku ubojice (apsolutno genijalno i do sada jedna od najoriginalnijih kombinacija kostima i oružja) i eksplicitni gore na kile zbog čega je film bio mjesecima bunkeriran za domaće tržište (da bi se, nakon konačnog puštanja u kina, zadržao na repertoaru preko deset tjedana potukavši gledanošću hollywoodsku konkurenciju), snima koristeći bizarne kuteve i još bizarnije perspektive, koristi varijacije tradicionalne glazbe i 5.1 surround efekte i zvučno rastura do maksimuma, a svakih par minuta ubaci bar po jedan kadar mjesečine (zaštitni znak? :))) ) koju jednom čak zalije i krvlju!
Svaka čast!
DVD, u izdanju “Danger After Dark”, horror podetikete izdavača TLA (nisam se zabunio! Ne, nije ga izdao Mondo Macabro! Ne pitajte zašto jer ni meni nije jasno…) donosi odličan audio komentar, snimke sa premijere i priču o Omaru i njegovom “pakistanskom snu” – jer Omar ne samo da nije profesionalni filmaš… Omar je zapravo – sladoledar! Točnije, vlasnik nekoliko sladoledarnica iz čijih je zarada i financirao ovaj svoj prvijenac!
Omare care, s dubokim naklonom, molim u veći kornet sve iz uvodne rečenice i malo šlaga na vrh!
A u očekivanju tvog novog bisera, ja odoh pogledati “Hell’s Ground” još jednom…
