Nešto za muškarce, onako, sadistički
‘Mad Max 2’ s vodom umjesto benzina.
I produkcijom 88-godišnjeg Rogera Cormana, koji se ni u dubokoj starosti ne predaje – ‘Water Wars’ još je jedan eksploatacjski film na dugoj listi sličnih naslova oca moderne B-kinematografije, bagatelni akcijski kaos u kojem Playboyeve zečice pokazuju sise, a mačoidni akcijski antijunaci jure naokolo naoružani, pokušavajući popiti ponešto vode u postapokaliptičnom kaosu budućnosti.
‘Water Wars’ je mjestimično zabavni, urnebesno blesavi throwback/hommage bez pardona, kompilacija eksplozija, mitraljeza, strijela, sisa koje paradiraju kao da je 1984., a internet još nije izmišljen te Michaela Madsena koji zvuči (i izgleda) kao da će svake sekunde ispljunuti pluća i komad krajnika. Osim po Cormanu, ostat će upamćen i kao posljednje ostvarenje velikog eksploatacijskog meštra Ciria H. Santiaga (‘Dune Warriors’, ‘Equalizer 2000’), čiji je ovo bio zadnji uradak prije smrti.
Šteta samo što su kopije prošlosti ovako bolno fejk čak i onda kada ih rade pravi majstori kopiranja.
Ponešto i za žene, onako, antropološki
ISIS
