Veliko stopalo, velika kita…
Bobcat vs Bigfoot.
Kako se natjerati pogledati još jedan found footage film u 2014. godini? Jednostavno – očekujete ga otkada ste prvi put čuli Bobcatovu najavu da ga snima! Samo legendarni komičar, njegov životni opus i prošli igrani mini-masterpis ‘God Bless America’ mogli su me navući da si zavrtim priču o ‘mladom paru koji odlazi u šumu tražiti bigfoota, a mi gledamo što su snimili’. Plus iznimne preporuke onih koji su ga vidjeti, kao i podnošljivo trajanje od 80-ak minuta.
‘Willow Creek je srećom ispunio sva očekivanja – generalno, očekivanja horor fanatika je iznevjerio, kao što je razljutio one koji su smatrali da će gledati saskvočastu verziju ‘Trollhuntera’, ali tko jebe ograničenost: film je jednostavno genijalan; počinje kao klasični mockumentary, razvija se kao drama o ljubavnom odnosu dvoje mladih u šumi, u jednom trenutku se čini da će postati ‘Deliverance’, a zatim odemo na kampiranje i divimo se čuvenom, maestralnom i vjerovali-ili-ne čak 17 minuta dugom jednom statičnom kadru čiste jeze, koji je u glavnom improviziran, kao i većina filma!
Tajna uspjeha, osim u Bobcatovoj režiji, jest upravo u puštanju glumaca da se igraju i improviziraju do besvijesti, kao i u tome da su svi glumci redom sjajni, ali dvoje glavnih – Alexie Gilmore i Bryce Johnson – jednostavno razvaljuju, a upravo zahvaljujući toj kemiji, kao i sitnim idejama koje film čine, ‘Willow Creek’ je ne samo jedan od najboljih found footage/mockumentary naslova nove generacije, već i garantirana zabava za sve koji vole ‘Blair Witch’ ambijent, samo s manje horor klišeja, a više igranja na kartu fanatizma bigfoot subkulture.
Najebasmo!
‘Moš snimit bigfuta, moš snimit pornić…’
