Policajac, a vukodlak.
Ako se ‘WolfCop’ ima po čemu hvaliti i zauzeti značajnije mjesto u filmskoj povijesti, onda je to činjenica da je riječ o prvom i za sada jedinom ‘vukodlačnom filmu’ u kojem prva transformacija započinje s krupnim kadrom pretvaranja ljudskog penisa u dlakavi međunožni instrument čovjeka-vuka! S obzirom da se to dogodi negdje oko 22. minute, do tada vas film drži u uvjerenju kako je riječ tek o simpatičnoj niskobudžetnoj zajebanciji, koja je ove godine u Cannesu, reklamirajući se na duplericama prestižnih filmskih magazina, otkrila dvije stvari: to da su autori novce odlučili potrošiti na marketing, prije nego na glumce i skuplju produkciju, kao i to da je ‘WolfCop’ B-hype godine.
Opravdan?
Kanadska horor-komedija funkcionira kao stari izravno-na-VHS uradak podebljan stripovskom estetikom, iako je igrao u kinima (!), a čušpajz šala i gorea gradi se iz klasičnog temelja: glavni antijunak, policajac-alkoholičar, jedan se dan probudi s pentagramom na trbuhu te impulsima, čulima i apetitom vuka. E sad, iako sve to traje svega 88 minuta, dobrih, duhovitih, zanimljivih i originalnih ideja nema ni za njih 8. Nije grozan, glup ili naporan, dapače – riječ je tek o simpatičnoj niskobudžetnoj zajebanciji, koja je imala potencijala biti novim retro-klasikom, ali je ispala kao prosječan pilot za TV seriju. Na Sajfaju.
(drugi dio je već na špici najavljen za 2015. pa nije ni čudo…)