Home Arhiva ‘Zinda’ (2005)

‘Zinda’ (2005)

‘Zinda’ (2005)
0
0

zinda1Indijski ‘Oldboy’!

U očekivanju američkog remakea, kojeg sumnjam da će mi se dati gledati, eto i indijske verzije, što ne znači odmah i klasično bolivudske: ovdje nema pjevanja, sve je hiperstilizirano, a osnovni motivi korejskog izvornika su zadržani, od jačanja šaka udaranjem u zid do čekičarenja po zubima i masovnog fajta u jednom kadru. Štoviše, većina je rimejkana scenu po scenu, minus incest i plus drugačije, moronskije finale.

‘Zinda’ je tek jedan u nizu nebrojenih bolivudskih rimejkova (o kojima nešto više možete pročitati ovdje), režiran od strane dežurnog rimejkera Sanjay Gupte (ozloglašen, između ostalog, i po filmu ‘Kaante’, indijskim ‘Reservoir Dogsima’), koji je većinu filma utemeljio kao doslovni preslik Par Chan-wookovog klasika. Priča je malo izmijenjena, a glavni junak ovdje je softverski ekspert koji u Bangkoku iznenada, nakon prilično debilnog uvoda, završi na 14-godišnjem boravku u samici. Kako i zašto, znate već ako ste gledali ‘Oldboyja’…

Sve to snimljeno je s plavim filterom, što ‘Zindi’ daje fensi-šmensi auru, ali sve to nije dovoljno da bi zaboravili kako je ovo ipak jeftina verzija nečega što je revolucionariziralo simbiozu filmskog jezika i stila. Čovjek čak zažali što nema plesnih točaka (unatoč nekolicini songova i spotovskih trenutaka), jer najveći grijeh ovog filma nije ‘oskrvnuće klasika’, već jednostavno – dosada. Dva sata tupave, sapuničaste nategnutosti, kojoj previše ne pomažu ni lijepa taksistica, mučenje bušilicom, dokumentarne snimke tsunamija, tajlandski boks, katane… Pretpostavljam da bi ‘Zinda’ možda i bio zakon da nema izvornika pa bi se svi divili pomacima u modernoj bolivudskoj mainstream produkciji. Ovako, imate pametnijih načina za potrošiti dva sata života. Al’ stvarno.

ImageImage

(0)

Velimir Čarobnjak pisane riječi, džedaj verbalne komunikacije i renesansni čovjek koji štuje sve od japanske eksploatacije do Chucka Norrisa.

LEAVE YOUR COMMENT