Pogledajte kako je bilo u Udinama na Far East Film Festivalu!
| Konačno smo posjetili europski hram azijske kinematografije, Udine i internacionalno poznati Far East Film Festival u njegovom sedmom, dosad najraskošnijem izdanju. | |
 |
 |
| Na put smo se odvažili na dan samog otvorenja, u petak 22. travnja 2005., naoružani s dva laptopa, dva digitalca, dvije kamere, mikrofonom sa sumnjivim kabelom koji malo radi, malo prekida signal, par litara obične vode i velikim uzbuđenjem. Nakon petosatne vožnje i ravnanja po uputama iskusnijih hrvatskih drumskih razbojnika konačno smo ušli u Udine i gradsku gužvu na samom južnom ulazu u grad. I odmah po ulazu smo se izgubili, ali istovremeno i zaljubili u ovaj čudesan gradić s nešto manje od 100 000 duša. Nakon polusatnog vrludanja malim i isprepletenim ulicama, konačno smo pronašli središnju točku samog festivala – Teatro Nuovo Giovanni da Udine – fenomenalno arhitektonsko zdanje u užem centru grada. | |
 |
 |
| Sama pojavnost ovog multifunkcionalnog prostora dodatno je pojačala oduševljenje. Ulaz krase instalirane gejše uz velike ploče kao hommage prošlim festivalima. Multikulturalnost posjetitelja i sveopće oduševljenje ono su što i daje esenciju ovom događaju. Pri podizanju akreditacija dobili smo crvene retro-kožne torbice slične onoj iz Nakatinog Dark Watera sa detaljnim programom festivala, Shillingovom knjigom o japanskoj Nikkatsu producentskoj komapaniji, čiji akcijski program je bogato zastupljen ove godine na festivalu, a tu je i izvrsno opremljena knjiga o filmovima koji su u selekciji ovogodišnjeg festivala. Divan poklon paket! Program je po prvi put prezentiran u dvije dvorane – Teatro Nuovo Giovanni da Udine u kojem su smješteni press centar i glavnina događaja i projekcija te Visionario, novootvorni mutlimedijalni prostor 15 minuta pješke od Nuovo Giovannija u kojem se vrti filmski off-program s izložbom mangi i kasnovečernjim partyjima. A u lokalnom dvorcu je postavljena velika izložba japanskog i indonezijskog hladnog oružja… |
|
| Ono što smo stigli uloviti od programa: | |
|
Izložba filmskih fotografija Jupitera Wonga |
|
 |
‘AV’ (2005.)
‘AV’ redatelja Ho-Cheung Panga pitka je hongkonška zajebancija o mladićima koji odlučuju sami producirati i snimiti lažni porno film u kojem bi i sami glumili, samo da bi mogli dovući japansku porno divu i svi ju dobro poševili. Samo gledanje je dodatno zasolila i osobna prisutnost redatelja i glavnog glumca koji nas je fenomenalnim engleskim pozdravio sa stejdža i poželio ugodno gledanje jer kako je i sam rekao – snimili smo film o onom što i privatno jako obožavamo – porno film. Usto, glavnu žensku ulogu dobila je prava japanska porno diva Amamiya Manami! |
| ‘Father’ (1996.)
‘Father’ redatelja Wang Shuoa je čvrsta soc-drama u kojoj fenomenalni Feng Xiaogang tumači lik samohranog oca Maa, koji pokušava popraviti svoj odnos s problematičnim sinom revolucionarnih ideja. Propitkivanje autoriteta kroz sukob generacija u zemlji komunističkog sivila s predivnim soundtrackom i fenomenalnom glumom. Aposlutna preporuka, uz pitanje zašto su organizatori ovaj film odlučili staviti u program kao projekciju iznenađenja, a jedini odgovor koji nam pada na pamet je da svojim soc-komentarom iskače iz pop-selekcije ovogodišnjeg festivala. |
|
 |
‘The Velvet Hustler’(1967.) ‘The Velvet Hustler’, prvi film koji smo ulovili iz Nikkatsu action selekcije pravi je bombon anti-ere iznikle skoro pa istovremeno sa Godardovim nokautima. ‘Breathless’ na jakuza način, genijalna funk glazba, šteke popušenih cigareta i sukob pojedinca s okolinom. Fenomenalan zajebantski uvodni govor veterana, redatelja Toshia Masude i Joa Shishidoa najbolje su nam demonstrirali snagu Nikkatsu emocija i fanatizma jedne divne ere japanske kinematografije. |
 |
‘One Night In Mongkok’ (2004.)
Pravi, tvrdi, uzbudljivi, napeti, krvavi i jebeno sjajni hongkongški akcić, o sukobu trijada, plaćenom ubojici, pokvarenoj muriji i jednoj novorođenoj ljubavi. S Ceciliom ‘Ženi Me’ Cheung! Odličan film. |
 |
‘Season Of Heat’ (1960.)
‘Season Of Heat’ je još jedna bomba Nikkatsu action selekcije. Dovoljno je reći sepijasto-zrnasta fotografija, šezdesete, prljavi jazz, znoj ljetnih vrućina, eskapizam i krcato kino. |
 |
‘Mr. Suave’ (2003.)
Filipinski komični mjuzikl snimljen prema istoimenom hit-singlu spaja ‘Zoolandera’, ‘Moje grčko vjenčanje’, ‘Saturday Night Fever’ i brkove Salvadora Dalija. Petominutni aplauz skoro je rasplakao ekipu filma, a najveće simaptije idu nevjerovatno jednostavnoj redateljici Joyce Bernal. Ma nema veze ako Vam se film ne svidi, ni meni baš i nije neki. Nama je itekako neki . |
 |
‘Lorelei: The Witch Of Pacific Ocean’ (2004.)
‘Lorelei: The Witch Of Pacific Ocean’ najgori je film koji smo pohodili na festivalu. Japanski ‘megaspektakl’ o očajničkom pothvatu japanske nadri-podmornice u vrijeme pada atomskih bombi na Hiroshimu i Nagasaki. Podmornica je zapravo njemački eksperiment čiji je sonar genetska modfikacija delfina i mangolike latex-djevojke, a naše se tu i komentiranja kamikaze napada, novog svjetskog poretka, bolje budućnosti i kojekakvih klišeja. Jako loš dojam su popravili supersimpatični redatelj koji je i upozorio kako je film snimljen isključivo za japansko tržište. |
 |
‘Born To Fight’ (2004.)
‘Born To Fight’ je film za nas, balkansku djecu odraslu na ‘Američkom ninji’ i ‘Komandosu’. Malo seoce u Thailandu dolaze posjetiti gimnastičari noseći im toliko potrebnu humanitanu pomoć. I taman po njihovom dolasku, selo napadaju brutalni gerilci crvenih marama, preživjele stanovnike uzimaju za taoce, postavljaju dalekometni nuklearni projektil u smjeru Bangkoka i zahtjevaju oslobađanje svog generala. Prikaz tajlandske sive realnosti i političkih nemira, neviđene koreografije fajtova i Dan Cho-Pong kao novo akcijsko-fajtersko ime koje treba upamtiti. Materijal na koji svi kaskaderi mogu masturbirati, a nađe se tu i apokaliptičnih eksplozija cijelog sela, zakucavanja djeteta u kolibicu, high-kick invalida bez jedne noge, razaranja tijela bazukom i još puno toga… |
