Već na prvi pogled bilo je jasno da će, unatoč mnogim elementima u kategoriji ‘prvi put’, ovo u osnovi biti možda najkonzervativnija dodjela Oscara u novijoj povijesti. Ne nužno kada govorimo o ceremoniji i cijelom cirkusu oko samog popisa dobitnika, već zbog činjenice da je na listi nominiranih toliko prošlosti i tradicionalnosti da je jedan od glavnih favorita, a potom i osvajača kategorije naslova godine bio – pobogu! – crno-bijeli nijemi film!
Već na prvi pogled bilo je jasno da će, unatoč mnogim elementima u kategoriji ‘prvi put’, ovo u osnovi biti možda najkonzervativnija dodjela Oscara u novijoj povijesti. Ne nužno kada govorimo o ceremoniji i cijelom cirkusu oko samog popisa dobitnika, već zbog činjenice da je na listi nominiranih toliko prošlosti i tradicionalnosti da je jedan od glavnih favorita, a potom i osvajača kategorije naslova godine bio – pobogu! – crno-bijeli nijemi film!
Nostalgija i duh prošlosti glasna su poruka generacije koja se teško može pomiriti ne samo s današnjim trendovima u kino dvoranama (čak i onda kada im se dijelom klanja, nagrađujući Scorseseovu 3D-retromaniju), već i činjenicom da je raslojavanje između odluka Akademije koja glasa kuvertama i publike koja glasa novcem i pažnjom u 2012. veće nego ikada u povijesti. Gonjeno ne samo klasičnim raskorakom između ‘elite’ i ‘mase’, nego i potpunim fragmentiranjem kulture uzrokovanim internetom.
Drugim riječima, oni koji su ‘Transformers’, ‘Pirate s Kariba’, ‘Sumrak’ i ‘Harryja Pottera’ učinili najvećim filmskim fenomenima 21. stoljeća, teško da će se previše zamarati oko ‘Drveta života’ i ‘Jako glasno i nevjerojatno blizu’, baš kao što dobar dio filmova s liste nominiranih neće značiti puno onima kojima su Torrenti omogućili autistično uranjanje u svijet nizozemskih komedija i kineskog arta.
Niti jednoj skupini slika zlatnog kastriranog kipića na plakatu nagrađenog filma, vraćenog u distribuciju kako bi se unovčila postoskarovska medijska pažnja, uslijed poravnanja kulture i slabljenja apsolutnog Akademijinog autoriteta u svijetu masovnog doživljaja sedme umjetnosti neće biti ni približno snažna preporuka kao što je to bila prije dvadesetak i više godina.
