Ne, nije šala! Ni ja nisam mogao vjerovati vlastitim očima! SUSPIRIA NA KIOSCIMA! Da mi je netko rekao da ću to doživjeti, poslao bih ga najbližem psihijatru!
Da – SUSPIRIA NA KIOSCIMA! I to ne samo DVD već i KNJIGA! Olala!
OK, ne baš knjiga već zgodna mala knjižica tvrdog uveza i u cjelini u koloru sa reprintom jedne verzije originalnog plakata na omotu i sa pedesetak (52 konkretno 
) stranica od kojih skoro pola (31!) otpada na Argentov lik & djelo a ostatak na malu povijest Gialla i Goblina te najavu ostalih DVD izdanja! A uz sve to, u paketu je i mali kartonski ‘montažni’ držač za mobitel sa motivom ‘Suspirie’ (možda me to konačno natjera da kupim mobitel :))!
Da ne povjeruješ! Šok na šok! A ja mislio da se za Argenta u ovoj zemlji zanimamo samo mi iz Žutog titla i na prste izbrojivi ‘fanatici’ sa domaćih newsgrupa i foruma! E pa očito sam u krivu! Kažem srećom po veći dio argentovski nepismene populacije koja će možda zalutati na kiosk i pronaći ovo izdanje Pa-Dore i Novog Lista pa tako započeti druženje sa talijanskim maestrom horrora – a kažem istovremeno i nesrećom po one koji ovo ipak kupe i – razočaraju se!
A razloga za razočarenje na žalost ima… Osnovni, i najveći je sama kopija filma koji dolazi na DVD-u uz knjigu. Naime, radi se o lošoj kopiji, bez odjavne špice(!!??), formata odrezanog na neanamorfni 16:9, vrlo loše slike i pojačane oštrine (koju čak na par mjesta kvare kojekakve digitalne smetnje i artefakti kompresije – vidi priložene slike) i sa loše izbalansiranom bojom! Očito se radi o starom transferu a ne ovom posljednjem koji je odobrio direktor fotografije ‘Suspirije’, Luciano Tovoli i koji su na svojim superiornim Special Edition izdanjima izbacili američki i engleski Anchor Bay a koji se za ne puno veći iznos kuna u dolarskoj ili UKP protuvrijednosti može naći po dućanima na Internetu. A to je apsolutno nedopustivo za jedan film koji rastura od ruba do ruba 2.35:1 formata u kojem je snimljen uz kolorizaciju za koju je korištena rijetka Kodakova filmska traka uvezena samo za ovu svrhu iz Kine koja ju je tada još jedina koristila!
Uz to, audio je mono talijanski dubbing što je, unatoč činjenici da je ciljani jezik originalnog filma engleski, ‘ajde recimo OK jer mono mix i je originalni mix ‘Suspirie’ a ovaj talijanski je u nekim djelovima vjerodostojniji od Anchor Bayevog remixa originalne engleske sinkronizacije koji je upropašten pretihom glazbom u nekim scenama – iako se, po čistoći i kvaliteti, ovdje iskorišteni talijanski mono naravno ne može mjeriti sa Anchor Bayevim engleskim 5.1/DTS-om.
Druga crna točka je knjižica! Dobro, crna po koricama a po sadržaju, recimo, ‘siva’ :). Jer iako prilično informativna, pisana je u formi referata za kolokvij kakvog filmskog odsjeka filozofskog fakulteta pa ćete tako pronaći nekoliko, za takvu formu pisanja, nezaobilaznih traženja dlake u jajetu a.k.a. ‘što je pjesnik htio reći’ nebuloza poput sparivanja nekih scena i lokacija sa alegorijom nacizma što nema apsolutno nikakve veze sa stvarnošću. Da je autor malo više proučio materiju, mogao je saznati zašto je Argento u toj sceni izabrao takav trg i takvog psa i zašto su kvake na vratima postavljene visoko… Čekaj! Sad vidim da kvake autor nije spomenuo! A objasniti to bilo bi zanimljivije od lova u mutnom pecajući nešto čega nema 
). Uz nekoliko takvih krivih i nepotrebnih forsiranja velike ‘dubine’ filma (a, razumijem, obaveznih ako je tekst u stvari sažetak kakvog akademskog djela ;)) neki detalji filma su proglašeni neobjašnjivim iako su sasvim jasni ako se film gleda normalnim korištenjem mozga umjeto njegovog trošenja na traženje skrivenih značenja ;). A i neki efektni citati poput ‘taglinea’ sa japanskog plakata nisu uopće objašnjeni a mogu stvoriti priličnu zbrku ako ih se citira bez objašnjenja a gledatelj odluči provjeriti pročitano u praksi …
Ostatak predstavlja Argentova biografija (uglavnom OK iako i tu ima nekoliko manjih propusta i izostavljanje nekih za karijeru i stil bitnih naslova u filmografiji), zanimljivosti vezane uz Argenta, ukratko o Goblinima (i tu ‘šupljikavo’ i sa dosta netočnih tvrdnji) te nekoliko strana o Giallo žanru uz reprinte plakata i listu reprezentativnih naslova (gdje je pogrešno uvrstio i ‘Suspiriu’ i također potpuno pogrešno etiketirao kao klasik Giallo žanra !??!) uz kratke opise radnji od kojih neki zvuče kao da ih autor teksta nagađa ili ih uopće nije shvatio (?!)
Znam, znam, sad vam se čini da sam ovo popljuvao ali varate se… Svaka čast izdavaču na hrabrom potezu jer pustiti u prodaju ovakav paket u ovoj zemlji vrijedno je divljenja. Posebno što se knjižice tiče – iako je prije tiskanja autor mogao (morao!) bar malo detaljnije prošetati nekim pravim argentovskim siteovima ili pročitati koju pravu knjigu o Argentu i dati precizniju, točniju i bolju sliku o ‘Suspiriji’ i Argentu.
Ali da nakon 30-stranog hvalospijeva ‘Suspiriji’, uz sve to dobijete DVD sa ‘cropanom’ 16:9 neanamorfnom zrnatom kopijom umjesto prave stvari!?!??! WTF??? SRAMOTA! SRA-MO-TA!
Nadam se da ostala izdanja (koja su najavljena u knjižici), bar što se tiče DVD dijela, neće biti ovako degradirana…
