|
'The Alien Factor' (1976) + 'Fiend' (1980) |
| Ispis |
|
|
Autor: Arminio
|
|
16.11.2007 |
|
Don Dohler! Car skoro-pa-no-budget SF/horror kinematografije 70-ih i
80-ih, čovjek čija je misija bila snimati filmove za čistu zabavu bez
ikakvih pretenzija da budu tumačeni na nekom višem nivou.
 DVD ovitak I bogme, to
mu je, bar prema tri njegova uratka koje smo imali priliku do sada pogledati (a
to su, od šest koliko ih je režirao za života, "The Alien Factor",
"Fiend" i, za normalnog gledatelja nenadmašni biser negledljivosti
"Galaxy Invader"), savršeno uspijevalo! Ni uz najbolju volju, trud,
svijeću ili reflektor od 1000W u njegovim filmovima ne možete pronaći
ništa osim čiste nebuloze i edwoodowskog šarma. Nama dosta za dobru
zabavu i pravo uživanje (ne, nisu nas maltretirali u djetinjstvu i ne
patimo od trauma a nismo ni na čemu... :) )!
A kako smo preživjeli čudesa poput "Dark Universe", "They Saved Hitler's
Brain" ovaj Dohlerov "The Alien Factor"/"Fiend" SF double pack dođe k'o ljuta trava na
ljutu ranu!
"The Alien Factor" (1976), njegov prvi film, obrađuje omiljenu mu temu: zlog vanzemaljca koji terorizira nedužno stanovništvo američke provincije. Za razliku od "Galaxy Invadera" gdje, gle čuda,
zli vanzemaljac terorizira nedužno stanovništvo američke provincije,
ovaj Dohlerov film o zlom vanzemaljcu koji terorizira nedužno
stanovništvo američke provincije je ipak gledljiviji bar što se maske
zlog vanzemaljca koji terorizira nedužno stanovništvo američke
provincije tiče jer ostalo je na istom nivou uz malu razliku - zli
vanzemaljac koji terorizira nedužno stanovništvo američke provincije u
"The Alien Factoru" ima sposobnost biti nevidljiv što dodatno
komplicira stvar... Scene u svemiru, divovska čupava maska, mix
(prozirnog |o) ) stopmotiona i žive akcije, teroriziranje američke provincije... Ludilo!
 UFO  Zli vanzemaljac tumara američkom provincijom
Drugi Dohlerov biser na ovom dvostranom, flipper izdanju je "Fiend" (1980). E, to
je već nešto drugo! Jer, brate mili, zamislite - NE RADI SE o zlom
vanzemaljcu koji terorizira nedužno stanovništvo američke provincije!
Ne, ne... ovdje imamo zlog duha/prikazu/spodobu koja je u stanju
oživjeti mrtvace! I, naravno, terorizira nedužno stanovništvo američke
provincije... Dohlerova varijacija na temu zombija, pristojna maska i
vrlo dobro finale!
 'Pozombljavanje' na Dohlerov način  Dohlerov 'zombi' u akciji
A kad već spomenuh DVD, ovo izdanje uz filmografije glumaca donosi čak i audio komentare te blopper reelove za oba filma... Solidan tretman, nema što!
Ususret prvoj godišnjici Dohlerove smrti, s pravom se može zaključiti
da mu opus ulazi u legendu uz bok klasicima kakve je Ed Wood radio u
svojim najboljim danima.
 |
|
|
'Killer Party' (1986) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
14.11.2007 |
|
 Može pusa?
Čovjek se svako malo zaželi 80's slashera, a kad se već može birati što zavrtjeti na repertoaru prije spavanja, nekako 'Killer Party' najviše zvoni – ono, ipak, 'party ubojica', zakon. Teen slasher, dakle, snimljen po svim zakonitostima jeftine produkcije hororaca osamdesetih, samo što je, ako je vjerovati Imdb triviji, započet 1978. godine, ali je dovršen tek puno godina kasnije, zbog preroštavanja budžeta i studijske cenzure.
Papazjanija je vidljiva – neobični početak, drive in žnjaranje, besmisleni glazbeni spot, zombiji, idiotske studentske psine, polugolotinja... Kao da je netko razbacao povijest teen horora po jednom filmu.
Sve nedostatke u budžetu i znanju, 'Killer Party' nadomješta svojim eksploatacijskih duhom – cure iz Sigma-Alfa-Pi odluče napraviti tulum, ali im duh mrtvog studenta ne da mira pa ih sve redom kasapi. Šteta što se sva akcija odvija tek u zadnjih 20 minuta (!), a do tada je sve skupa jedna veeelika, iako umjereno zabavna 80's teen pop žvaketina, što je iznimno zabrinjavajuće za jedan film koji se voli smatrati hororom.
 Vjerovali ili ne, ovo je ubojica  Ups! Sjeo sam na koplje!
|
|
|
'Glory To The Filmmaker!' (2007) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
12.11.2007 |
|
 'Glory To The Filmmaker!'
I zato je 'Glory To The Filmmaker!' film kakav smo možda već u fragmentima vidjeli kod njega ('Getting Any?', 'Takeshis'') ili nekih drugih majstora suvremenog japanskog teatra apsurda (ovo jako, jako podsjeća na još jedan ultra variety klasik 'Funky Forest', prije svega po strukturi i količini divnog besmisla), ali i djelo čije se granice suludog brišu negdje nakon prvih pola sata klasične parodije i od tada, sve je dopušteno. Ukratko, rijetko kada se naiđe na nešto ovoliko anarhično, nadrealano, autoreferencijalno i, ako baš hoćete, tako prokleto 'japanski' – 'Glory To The Filmmaker!' nakrcan je ne samo parodijama na japansku kinematografiju i stari opus autora same parodije, već i japansku popularnu kulturu.
Dakle, ako ju ne poznajete, ili ako nemate smisla za suvremeni japanski humor (od manzai tradicije do novog ludila s televizije) – držite se podalje ovog ultra variety filma, jer nije to za vas. Ne samo da nećete shvatiti ono što se niti ne može i ne treba shvatiti, već će vam promaknuti i tona supergenijalnih, suptilnih fora koje, bojim se, malo tko na Zapadu može uopće pokopčati na površinskoj, a kamoli dubljoj razini. Film smo gledali u Ljubljani, na izvrsnom ovogodišnjem izdanju Ljubljana Film Festivala, okruženi velikim brojem kitanoljubaca koji su se jako smijali na očite gegove – ali malo je onih koji su prokužili posvete na rasponu od 'Always – Sunset On Third Street' preko Rikidozana do Gundama.
 Kitano & Kitano  Roboti napadaju!
Za zapadnjačku publiku koja Kitana poznaje prije svega po nihilističkim, koliko melankoličnim gangsterskim dramama, ali je ipak negdje čula & pročitala da je njegovo polazište zapravo u komediji, ovo je zbunjujući povratak korijenima, a za Japance, tek korak dalje u tradiciji fuck you! kinematografije. Za nas, ovo je predivna, urnebesna priča o Kitanu kao redatelju koji ne zna što bi snimio, nakon što je izjavio kako više nikada neće snimati nasiljem nakrcane gangsterske filmove te kako je vrijeme da se baci u krajnost filmskih eksperimenata i snimi, prema vlastitim riječima, 'kubizam' filmske umjetnosti.
Je li onda 'Glory To The Filmmaker!' Picasso moderne apsurdne J-Komedije? O da. Film u kojem Kitano hoda sa svojom lutkom pod rukom, prvo pokušavajući shvatiti što želi snimiti, a zatim uz pomoć svoje stare bande snimi upravo komediju koju niti ne trebate pokušavati shvatiti, savršen je nastavak 'Takeshis'' i navodno drugi dio trilogije dekonstrukcije – Kitano možda stvarno ne zna što bi snimio, ali to mu je pomoglo da i dalje snima jedinstvene filmove.
Autorska kriza, drugim riječima, nikada nije bila toliko bogata, kreativna i dirljivo nenormalna. Nije čudo da su ove godine u Veneciji uveli nagradu za posebna autorska dostignuća nazvanu upravo 'Glory To The Filmmaker!', čiji je prvi dobitnik bio – Takeshi Kitano.
 Dobrih zajebancija na račun 'Matrixa' nikad dosta  'Zatoichi 2'
|
|
|
'Terror In The Swamp' (1985) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
09.11.2007 |
|
 Teror u močvari
Crvi, morski psi, lavovi, psi, žohari, krokodili... Toliko divnih životinja i još divnijih filmova o njima, ali malo tko zna da je svoj film dobila i nutria, vrsta ovećeg močvarnog štakora, koji je ovdje zapravo Čudovište iz močvare, izniklo na valu močvarsploatacijskog filma.
'Terror In The Swamp' tako je zapravo nešto između animal attack filma i horora s humanoidnim monstrumom koji tamani redneke u močvarama na jugu Amerike (autentične močvare Louisiane), čiji je glavni kiler – križanac čovjeka i nutrije (Nutriaman?), stvoren zbog eksperimenata krznene industrije – jeftina glumačka radna snaga u još jeftinijem kostimu. Tko će mu stati na kraj? Hrpa redneka predvođena vijetnamskim ratnim veteranima koji nose bazuke i suše zaklane aligatore na trijemu.
Na kraju se ne možete odlučiti tko je veće čudovište, dlakave, debele lokalne seljačine ili dlakavi, debeli glodavac s ljudskim genima u pohodu na ljudsko meso.
 Prva žrtva  Nutriaman
|
|
|
'Hot Rod' (2007) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
07.11.2007 |
|
 'Svi najveći ljudi u povijesti su imali brkove'
Zapravo, 'Hot Rod' je jedna od eksplicitnijih i nemilosrdnijih posveta osamdesetima, parodija koja se klanja više nego ismijava te originalna komedija za koju vam nije jasno koliko bi zapravo trebala biti smiješna, vjerojatno zato što je humor... pa, u najmanju ruku bizaran, katkada u vodama Saturday Night Livea, a katkada posve u sferi neobuzdanog ludila jednog Tom Greena.
Sve to s karizmom mladog, novog slavnog komičara Andy Samberga (proslavio ga Saturday Night Live i genijalni 'Dick In A Box' s Justinom Timberlakeom), koji je ovdje Rod Kimble, mladi kaskader koji se sa svojim nalijepljenim brkovima i motorom želi dokazati pred svojim očuhom – cijela ta premisa i bizarnost izvedbe slični su 'Freddy Got Fingered' (samo u light verziji, s manje gorea i terorizma), što 'Hot Rod' svakako približava statusu jedne od ponajboljih komedija godine.
Ali ako niste odrasli u osamdesetima, onda šale, glazbu, odjeću, ikonografiju, koncept i cijelu strukturu 'teen drama-young hero-veliki final fajt' na kojoj je utemeljen ovaj film uopće nećete shvatiti. Ako jeste, zavalite se i uživajte u komadu osvježavajućeg ludila.
 Veliki skok preko 15 autobusa  Is it a bird? Is it a plane?
|
|
|
'White Fire' (1984) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
05.11.2007 |
|
 Brkata verzija Stihlovih kalendara
Na nekoliko sekundi, srećom, jer sve što slijedi svrstava 'White Fire' u jedan od najzabavnijih B-akcića osamdesetih, pri čemu vam nije jasno misle li oni ozbiljno ili su svjesni da su snimanjem filma u kojem se plavuša bori protiv brkatih Turaka s nunčakama snimili naš mokri san?
Robert Ginty, tada znan kao zvijezda osvetsploatacijskog klasika 'The Exterminator', vrhunsko je nekarizmatičan brkati fajter (a nije Turčin!), koji sa svojom plavokosom seksi-sekom (Belinda Mayne) pljačka dijamante, reže utrobe motorkom i luduje Istambulom. Gdje, između ostalog, skida golu vlastitu sestru i dok je jebozovno gleda, glasno razmišlja: Šteta što si mi sestra. I osvećuje se, opet, da.
 Gdje si komšija?  Piljenje čovjeka napola
Tu je i Fred Williamson, još jedan par pedantno njegovanih brkova, opaki pimp i gangster koji tuče starije od sebe i igra ruski rulet s tuđim tijelom. I puši kubanku.
Maestralna naslovna stvar, gole sise iz čistog mira, gore, mistični kult lezbijki posvećenih vrhunskoj plastičnoj kirurgiji i legenda o dijamantu – teško je prepričati što sve nudi ovaj francusko-američko-tursko-britanski kaos. A naš glavni junak i njegova plava sestra? To kako se na kraju izvede i upakira 'incest' nešto je što stvarno trebate vidjeti.
 Brat i sestra  Oh ne, Williams je uhvatio Dragu Plečka!
|
|
|
'Flash Point' (2007) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
03.11.2007 |
|
 E sad sam ljut...
Čak i ako akcije praktički nema do samog kraja! Zanimljiv je ovo koncept – prvih sat vremena sve usporiti i dostaviti jednu prosječnu, ni po čemu spektakularnu krimi-dramu, ali kad dođe zadnjih pola sata non-stop akcije, zaboravite da ste išta gledali prije i jednostavno vam mozak eksplodira od full contact kaosa kakav niste vidjeli još od posljednjih tajlandskih izvoza na Zapad.
'Flash Point' klasična je priča o policiji i kriminalcima (dva detektiva i braća gangsteri iz Vijetnama), koja je revolucionarna po kombinaciji klasične kung fu makljaže i MMA poteza, po prvi put u povijesti borilačkog filma spajajući klasične borilačke filmove i jiu jitsu – tko bi rekao da će biti atraktivno gledati 'Ultimate Fight' trikove s polugama na podu u jednom akcijskom filmu!
No, kada vidite prvi body slam na asfaltu (!) i nebrojena padanja s velikih visina (čak i na glavu – od čega su izgrađeni ti Kinezi?!), jasno vam je da je 'Flash Point' ispunio sva očekivanja: solidno vas je uvukao u sebe s pričom o osveti i muriji na tajnom zadatku, a potom zakucao s nekim od najboljih scena pucnjave i tučnjave viđenih ove godine. I ne samo ove godine.
 Smell my fist  Kao Cro Cop, samo bolje
|
|
|
'Black Water' (2007) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
01.11.2007 |
|
 Plavuša, pojedeno truplo i odgrižena ruka
Sve se vraća, sve se plaća – i naplaćuje. Trend revivala animal attack filmova dolazi u paketu s trendom revivala... pa, otprilike svega postojećeg, a 2007. godina ostat će između ostalog upamćena i kao godina krokodila na filmu, obzirom da se osim ovog bisera na tržištu nalaze još čak tri naslova s dotičnim gmazovima, 'Primeval', 'Rogue' i 'Lake Placid 2'.
'Black Water' je iznimno dobro odrađen za standarde nezavisnog filmskog minimalizma – većinu vremena troje glumaca (dvije žene i muškarac) sjede na drvetu i pričaju, pokušavajući istodobno pronaći načine da se oslobode zamke u koju ih je uvaljao krokodil nakon što im je prevrnuo čamac i pojeo prijatelja.
Prava močvara, pravi krokodili, dobar soundtrack, fina gluma i odlična režija dižu stvar daleko, daleko iznad prosjeka, a mjehurići koji se neprekidno, zlokobno dižu iznad vode bacaju mi sjećanja na dane kada sam svojim očima u Africi gledao krokodile kako se na vlastitoj farmi međusobno kolju ispuštajući mjehuriće prije napada, i mislio: jebote, ovoj mrcini treba tek nekoliko sekundi da me izgrize na šnicle!
Što je filing koji se itekako provlači tijekom cijelog gledanja ovog malog, ali odličnog, jeftinog, ali efektnog australskog trilera, u kojem čak i kada ne vidite zlog krokodila, konstantno osjetite njegovu prisutnost. Moćna živina, moćan film.
 Dobar tek, gospon krokodil  Bijeg je najbolja obrana
|
|
|
'Dark Devil' (2005) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
28.10.2007 |
|
 Riganje cijelih cjelcatih noževa
Prva scena – Corel Draw munje protežu se nebom, muškarac sniman najjeftinijom digitalkom moli na kambodžanskom okružen lubanjama, a šaka čavala poleti zrakom i zabije se u usta žene.
Znate, ja jako, jako volim tajlandsku kinematografiju, a još kada mi prodaju gore horore koji izgledaju kao mješavina hrvatske sapunice i snimaka sa svadbe – pa kako čovjek može ostati hladan? 'Dark Devil' je turboamaterska kombinacija azijske sapunjare i horora s pokojom tučnjavom, puno lokalnog humora i jednom ljubavnom pričom. Tek za nijansu 'profesionalniji' od nigerijskih crnomagijskih filmova, ali nažalost 70 posto radnje ipak čini prazna priča, a tek ostatak lude horor ideje, poput škorpiona koji izlaze iz tijela djevojke koja riga krv ili vađenja crijeva na usta.
A što se dogodilo sa ženom koja je na početku progutala čavle? Izbili su joj iz kože i počeli frcati van iz tijela – prvo su joj pretvorili želudac u fakirski krevet, a zatim ih je krvave izrigala van. Zajebana je ta crna magija, a još zajebanija sirotinjska tajlandska kinematografija u kojoj se glavni lik zove Pee, a glumci izgledaju kao da prodaju poriluk na tržnici u Požegi.
 Trebate Gastal, gospodična?  Engleski titl doprinosi općem dojmu
|
|
|
'Extreme Prejudice' (1987) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
26.10.2007 |
|
 Nema zajebancije
Moderni kaubojac u kojem Hill servira ono što zna najbolje – fantastičnu akciju podebljanu hipermačističkim 80's likovima, koji imaju više od jedne dimenzije, ali i sposobnost zamrznuti srce kada je prst na okidaču. Drugačiji od većine akcića Vajna&Kassar ere, 'Extreme Prejudice' zadovoljava neke 80's fetiše koji su nužni za opstanak na tržištu – teksassploataciju, Ray Ban, tajne službe, drogu i Miliusovo desničarenje – ali je nekako 'ozbiljniji' od većine srodnih naslova tog razdoblja.
'Extreme Prejudice' priča je o dva muškarca koje je razdvojio život, i to gadno – jedan je postao opaki Teksaški rendžer (briljantni Nolte), a drugi jednako opaki, iako fensi uglađeni vođa narko kartela – ali i o paravojnoj zavjeri te veteranima željnim para iz banke na južnoj granici SAD-a.
Politički akcić koji je u isto vrijeme drama i (prije svega) western s uzijima, ali i s galerijom sjajnih likova, sisama, eksplozijama i litrama prolivene krvi. Nešto kao 'Divlja horda' za osamdesete.
 Kralj  Kraljevi
|
|
|
