|
'Street Trash' (1987) |
| Ispis |
|
|
Autor: Arminio
|
|
06.06.2007 |
Ah što volim trash! A kad film taj epitet ima u nazivu - ma kud ćeš bolje! A kako tek radnja zvuči zanimljivo...
 DVD ovitak
Rekoh - zvuči zanimljivo? E na žalost - nije! :( Naime, film je
totalni trash u negativnom smislu te riječi - očajna gluma, zbrčkana
radnja, jadna koncepcija, traljava režija, mlitavo pričanje priče,
popriličan kaos koji gledate i uopće vam nije jasno o čemu se zapravo radi jer
se loše "smiksano" isprepliću priče (iskreno rečeno - više nakupine
slika jer pričanja priče skoro pa da ni nema :( ) o životima likova,
njihovim međusobnim podbadanjima i sukobima dok glavna, sanduk boca "Vipera"
koji topi nesretne kronere, samo je usput tu i to prilično
marginalizirano do samog kraja gdje malo izbija u prvi plan (i
konačno, ne računajući jedno na samom početku, tada imamo priliku
vidjeti nekoliko impresivno gnjusobnih topljenja kakve se samo
poželjeti može :) ) ali na koncu i to malo nestaje u besmislu
finala... Žalosno, jer se film na sva zvona reklamira kao horror
komedija o "Viperu" koji topi žrtve - a toga ima najmanje i uopće nije
centar priče...
Sve skupa pati od sličnih problema kao i npr 'Harry Knuckles and the Pearl Necklace' (podnošljivo rastezanje radnje da se navuče minutaža) ali ovdje na žalost u puno većoj mjeri (teško rastezanje "radnje" da se navuče minutaža)... :(
 Ovoga je na žalost premalo...  A i ovoga... :(
Za pohvalu je dobar FX u tih nekoliko scena ultragore rastapanja i song - varijacija ingenioznog teksta na temu "My Way" koja svira na špici. I "Special Meltdown Edition" DVD koji je impresivno dvostruko izdanje sa preko dva sata dodataka uključujući i kratki 15-minutni film
od kojeg je nastao ovaj 100-minutni, pa recimo, promašaj koji je također očajan...
 Dno dna američke ulice  Jel' se to kondor olakšao ili se netko topi?
Šteta, šteta, šteta... A tako bi rado frazu "A šta piješ kad ti škodi" ovdje upotrijebio kao uvodni tagline. Pasala bi k'o šlag na tortu a ne k'o žirafa i štrajk kako sada stvari
stoje... Ne vrijedi je istrošiti na ovaj komad "Street Trasha"...
 |
|
|
'Road House 2: Last Call' (2006) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
03.06.2007 |
|
 Dobra s rukama i nogama, ali i hladnim oružjem
I ne samo to – glavnog negativca glumi sin Gary Buseyja, kralja&boga osobno, Jake Busey! I za pomoćnicu ima sajko ženu-kilericu koja uglavnom šuti, valja high kickove i baca noževe!
Ne znam za vas, ali ja stvarno nisam vidio da netko danas snima ovako zabavne fistfight filmove – 'Road House 2' jako miriše na osamdesete, iako sadrži sve potrebne elemente modernog straight-to-video čušpajza, uključujući hip hop klišeje i plavokose glumice kao izišle iz nedjeljnih TV serija.
Ali tu su i lezbe u bazenu, zli odvjetnik, flešbekovi na učenje borilačkih vještina u djetinjstvu (jes!), rednek stereotipi, brutalni završni chickfight, lijepe močvare Louisiane i još ljepše žene...
Zaboravite na pitanja zašto je netko 17 godina nakon Swayzejeva čupanja grkljana prstima išao snimati nastavak, koji ionako nema smisla uspoređivati s izvornikom – isključite mozak i jednostavno uživajte.
 Mladi Busey u raju  Ništa bez treninga
|
|
|
'Don't Stop My Crazy Love for You' (1993) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
01.06.2007 |
|
 Fred u akciji
Jedan od najvećih azijskih glumaca svih vremena nasnimao se Cat III produkcije u svojoj bogatoj i šarenoj karijeri, a baš kao što je razvalio u antologijskom 'Dr. Lamb', svom najpoznatijem komadu boleštine, tako je i ovdje pokazao što se dobije kada se ubojiti šarm kombinira s ubojitim ludilom.
Yam je Fred, bolesno opsjednuti obožavatelj popularne TV novinarke, koji dane provodi kao uspješni biznismen u uredu, a noći odjeven u ženskoj odjeći, družeći se s lutkom i fotografijama svog idola, istodobno je nazivajući telefonom.
Opsjednutost prelazi u nasilno ludilo, a iako ovaj u osnovi triler nije ni upola toliko krvav i sulud kao što je mogao biti (ili kao što to jest većina njegovih 'sestrinskih' Cat III filmova iz Hong Konga), dovoljno je zabavan, bizaran, prljav, blesav i bezobrazan da zadovoljava i one zahtjevnije od 'običnih' Cat III 'kompletista'.
 Peting s lutkom  Ruke mi krvaveeeee...
|
|
|
'Broken' (2006) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
30.05.2007 |
|
 Aaaarrrgh!
Nije da nije mogao biti puno bolji, ali nažalost, budžetiranje ovakvih projekata još uvijek nije moguće u takvoj mjeri da bi bilo dovoljno za išta osim poluamaterskog hororca sa sjajnim idejama i odličnim goreom. Što zna biti problem kada se cijela stvar treba temeljiti na psihologiji i izvedbama glavnih glumaca, koji u globalu baš i nisu previše dostojni zadatku (tragično nekarizmatični negativac i plavuša sklona preglumljavanju), a bogami i iritantna fotografija kao i činjenica da seting ponekad izgleda kao amaterska kazališna predstava previše ne pomažu. No, ako je istina da je budžet stvarno bio gotovo pa nepostojeći, konačan rezultat je, neizbježnim manama unatoč, sasvim pristojan.
'Broken' je, dakle, niskobudžetni sicky koji udara u glavu već samim početkom, kada zatočena žena grančicom otvara šav na trbuhu pa prstima kopa po vlastitoj utrobi u kojoj joj je ušiven žilet za prerezati omču stavljenu oko njezinog vrata. Šteta što nakon takvog uvoda ostatak ne drži vodu na terenu bizarnih ideja...
Premisa je, dakle, pomalo 'Sawasta' – psihopat drži robinje i maltretira ih u šumi zapovijedajući im što trebaju učiniti ako žele živjeti, no dok su testovi 'ženske snage' dijelom maštoviti (junakinja vezana lancem mora održavati vrt, uz pokoje lomljenje noge i seks), između ima dosta praznog hoda pa je film mogao pristojno preživjeti i u kraćoj minutaži.
Inače, tu je i Mortiis na soundtracku, za one kojima to nešto znači u životu...
 Jupiii, žilet!  Ušutkavanje
|
|
|
'Strawberry Shortcakes' (2006) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
27.05.2007 |
|
 Romantično
Već sama premisa – realistični, gotovo voajerski pristup tokijskoj svakodnevici četiri mlade žene koje se bore sa životom, ljubavima, seksom i problemima – jako podsjeća na 'Tokyo.sora', samo s nešto više dijaloga, ali s prepoznatljivim naglaskom na klasičnoj japanskoj slow pace meditativnosti. Što je, naravno, u startu jako, jako velika preporuka.
'Strawberry Shortcakes' je četvrti film u 26 godina karijere japanskog indie heroja Hitoshi Yazakija, a riječ je o iznimnoj adaptaciji hit-mange o četiri djevojke koje povezuje usamljenost – jedna od njih radi kao tajnica u deriheru servisu, tzv. 'dostavi zdravlja', tipično autohtonom japanskom fenomenu u kojem 'zdravlje' nije ništa drugo nego 'žena', a dostava zapravo prostitucija koja funkcionira na principu narudžbe i dolaska odabrane djevojke na kućnu adresu ili hotelsku sobu.
Druga je prostitutka, koja uzima što je više moguće klijenata, ne bi li zaradila dovoljno za vlastiti stan, po mogućnosti iznad petog kada, kako bi se kada ostari mogla kroz prozor baciti u sigurnu smrt. Treća je šljakerica u uredu, koja se ne može odlučiti je li njezina veza s kolegom ozbiljna ili ne, a četvrta umjetnica koja pati od bulimije.
Melankolično, depresivno, pomalo romantično, iznimno atmosferično i apsolutno fantastično. I nimalo, ali nimalo kao 'Seks i grad'...
 Melankolično  Apsolutno fantastično
|
|
|
'Say Yes' (2001) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
26.05.2007 |
|
 Kad kažemo krvav, onda mislimo krvav!
Vrhunski sadistički triler s poznatom temom o psihopati koji proganja simpatični bračni par na odmoru – na korejski način!
Od sporogoreće igre živaca do krvlju natopljenog kaosa – 'Say Yes' je, nagrublje rečeno, korejski 'The Hitcher', koji počinje kao romantična drama o dvoje mladih supružnika koji slave godišnjicu braka na moru, a zatim se pretvori u cimalicu u kojoj im tajanstveni 'autostopist' (ako tako možemo definirati gotovo pa neuništivog luđaka koji se baca pod auto ne bi li ga povezli) odluči zagorčati život, na savršeno režiran i savršeno okrutan način.
Nakon prvih sat vremena igranja sa živcima gledatelja, 'Say Yes' posve eksplodira, a psihičko mučenje prerasta u fizičko, počevši s igrom 'lomim ti jedan po jedan prst dok mi ne kažeš da ubijem tvoju ženu'.
Napeto, prljavo, žestoko, krvavo i okrutno, a guta se u jednom zalogaju. Ujedno i savršena škola za sve koji se u Hrvatskoj pitaju kako snimiti odličan film s tri glumca i pokojim automobilom.
 Sretni par. Ne zadugo...  Sajko zvani M
|
|
|
'Samurai Cop' (1989) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
25.05.2007 |
|
 Samurai Cop (lijevo)
Snimljeno kao da ga je režirao slijepac, montirano lijevom nogom i odglumljeno kao Bore Lee. S retardiranim dubbingom koji podsjeća na parodiju. Ukratko – tipična akcijska 80's Žnj-produkcija!
Apsolutno svaki mogući kliše izveden je katastrofalno – šaljivi crni partner, urlajući šef, hladnokrvni kiler i hrpa rasističkog humora. Onda kada nije u klišeju, odlazi u domenu totalno nevjerojatnog, primjerice kada medicinska sestra na ulazu u bolničku sobu susretne našeg junaka i prvo što mu kaže jest: želiš li me jebati? Zapravo, da mi se dočepati nekako cijelog scenarija, mislim da bi to bilo jedno od najduhovitijih štiva ikada napisanih u formi dijaloga!
Joe Marshall, tzv. Samurai Cop (neopisivo očajan Matt Hannon) bori se protiv bande Katana (!) i izgleda kao mladi Fabio s rasponom emocija voštane figure, koji ne samo da ne zna borilačke vještine nego su mu fajtovi koreografirani i snimljeni kao loša barska tučnjava. Uz vidno ubrzano mačevanje i nekoliko uistinu neopisivo loših stuntova.
Sve skupa urnebesno loše, zapravo toliko urnebesno i toliko loše da se uopće ne može prepričati. Apsolutno esencijalni materijal za svaki dobar tulum!
 Ima i rezanja ruku  Dobre strane ovog filma
|
|
|
'Shadow Dead Riot' (2006) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
24.05.2007 |
|
 Poljubac
O ovom filmu već jako, jako dugo želim nešto napisati, ali nikako da uhvatim priliku. Evo konačno, jer mislim da apsolutno zavređuje pažnju – jako, jako malo novca uloženo je u projekt s jako, jako puno ljubavi prema žanrovima o kojima ste jako puno mogli čitati u Povratku Žutog titla.
Zatvor prepun lezbijki (uključujući i sadističku plavokosu čuvaricu koja seksualno iskorištava krhke djevojke u zamjenu za zaštitu) doživljava pobunu mrtvaca zakopanih u njegovom dvorištu – high kick jedina je moguća obrana protiv monstruma koji proždiru crnkinje u toplesu!
Unatoč svim produkcijskim ograničenjima, neopisivo katastrofalnim glumcima, limitiranim zanatskim znanjem i scenariju koji postoji samo zato da bi se fanovski spojilo previše toga unutar jedne minutaže (i jednog budžeta), scene borbe su često jako dobro izvedene i prilično brutalne (posebno fajtovi između cura!), gore je na visini zadatka, a konačan rezultat je jako, jako zabavnih devedesetak minuta koje itekako zazivaju zlatne dane neobuzdane eksploatacije, doba u kojem su svi pobrojani filmski elementi ionako bili manje važni od zabave i ludila.
Zombi-beba koja mami pojede bradavicu (dok iz rane šikljaju krv i mlijeko!), ludi doktor koji eksperimentira na zatvorenicima, velike sise, nabildane lezbe koje izgledaju kao muškarci, zajednička tuširanja, korištenje iskopanog oka za gledanje iza leđa, mahanje odrezanom rukom kao nunčakama, kung fu junakinja i zli Tony Todd čija krv uskrsne mrtve – sve na jednom mjestu!
 Zombi-beba u napadu  Heroina vs Tony Todd
|
|
|
'Otakus In Love' (2004) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
23.05.2007 |
|
 The kamen
Iako nabildana na valu 'otakumanije', velikim društvenim promjenama koje su nekadašnje poimanje otakua kao nastranih čudaka koji iskaču iz uniformirane norme japanskog društva promaknule u nacionalne heroje, a sve uslijed fenomena zvanog 'Train Man', 'Otakus In Love' ipak je jedna malo, hm, luđa zvjerka.
Ryuhei Matsuda dokazuje svoj status novog Tadanobu Asana, koji uporno brani ne samo glumačkim stilom, već i odabirom savršenih uloga u tzv. čudnim i off projektima, a 'Otakus In Love' prava je demonstracija suludog pripovijedanja, apsurda, komedije i predivne razigranosti, što u konačnici daje genijalan vrtuljak romantičnog ludila, za koji vam je jasno da je mogao nastati samo u Japanu.
I to nije sve – pogledajte samo tko se sve pojavljuje u cameo ulogama: Hideaki Anno, Shinya Tsukamoto i Takashi Miike!
 Matsuda u afro elementu  Miike
|
|
|
'Colour Of The Truth' (2003) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
22.05.2007 |
|
 Hong Madrfaking Kong
Trijade i policajci – toga nikad dosta! Anthony Wong glumi lika za kojeg vam do samog kraja nije jasno je li pozitivac, negativac, oboje ili ništa od toga. Drugim riječima, je li uistinu ubio svog partnera, oca mladog policajca koji oblači uniformu samo zato da bi se probližio zapovjedniku i odlučio o osveti. Osvetu istodobno planira i sin ubijenog šefa mafije, a tu su i Vijetnamci naoružani mitraljezima, koakin u psećoj kućici, lijepe, ali opasne žene, paralizirani otac s granatom iz starih ratova i finalni obračun, a gdje drugdje nego na krovu.
Najveća mana cijele stvari su napadni soundtrack akcijskih (i ponekih dramskih) scena i pomalo zbrzana režija nekih potencijalno moćnijih pucačina, ali generalno, ovo je prilično dobar komad policijsko-trijadske kulerštine.
 Trojac u noir elementu  Ruke u vis!
|
|
|
