 |
| S. Terayama 'Experimental Image World' | | Ispis | |
| Autor: Velimir | |
| 21.07.2006 | |
 Umjetnost. Shuji Tarayama, revolucionar, politički aktivist, dramaturg, pjesnik, pisac (autor je više od 200 literarnih radova!) i filmska ikona koju svrstavaju u rang drugim kraljevima sedme umjetnosti njegove generacije, kakvi su Nagisa Oshima, Shohei Imamura, Hiroshi Teshigahara i Yasuza Masumura... niste čuli za polovinu nabrojanih? Morate se zapitati u kakvom je stanju vaša filmska izobrazba, ili još bolje: što zapravo propuštate. Puno, dragi moji, jako puno... Propuštate li, pak, Terayamine radove, kojih se u njegovoj plodnoj i dugoj karijeri nakupilo poprilično, onda propuštate vjerojatno najluđe što japanski novi val može ponuditi. Njegov najpoznatiji film na zapadu (uvelike zahvaljujući istoimenom albumu grupe Stereolab) jest čak i u zagrebačkim kinima prikazani ‘Emperor Tomato Ketchup’ (1971/1996), jedan od najkontroverznijih filmova svih vremena, kojeg ozbiljni povjesničari umjetnosti nazivaju savršenom simbiozom beskompromisnog ‘arta’ i nadrealnog, vizualnog političkog eseja, a usputni prolaznici skandaloznim komadom dječje pornografije, prvenstveno zbog prilično eksplicitnih scena seksualnih avantura devetogodišnjeg dječaka...  Ljubim nogu svoju  Autorski potpis U Japanu, Terayama je već desetljećima ikona avangardnog, politički angažiranog umjetničkog pokreta, koji je stasao šezdesetih i nastavio djelovati i danas, a iako je imao iznimno, prestižno obrazovanje, bavio se boksom, vjerujući da će tako više naučiti o životu. ‘Throw Away Your Books, Run into the Streets!’, naslov je, na kraju krajeva, jednog od njegovih ključnih filmova/knjiga/predstava, ujedno i sažetak ideologije koju slijedi. Snimio je više od 20 dugometražnih i kratkometražnih filmova, a njegovi kratkometražni eksperimentalni radovi, koji će vas u isto vrijeme sablazniti, oduševiti, udaviti i zabaviti, dostupni su na VHS-u (ovdje govorimo o Vol. 2 i 4), bez titla (srećom, 90 posto materijala su nijemi filmovi, a i svi su jednako ‘neshvatljivi’ pa nije problem...). Ljubitelji nadrealizma, čak i ako se ne uspiju probiti kroz jezik simbola i autorovu opsesiju politikom, japanskim sustavom, individualizmom, edipovim kompleksom..., uživat će u slikama i vizualnim idejama, koje ni kod Jodorowskog i Buñuela nisu bile radikalnije, a koje variraju od seksualno sugestivnog konzumiranja hrane i žene koja oralno zadovoljava divovski čavao do muškaraca (bez standardno cenzuriranih genitalija!) koji pišaju po objektivu kamere ili bivaju seksualno molestirani od strane tri djevojke u crnom. Umjetnost je zajebana stvar.  Svatko nosi svoj čavao  Uspomene  Komentari (1)
 Napišite komentar
Morate biti prijavljeni da biste mogli poslati komentar. Molimo vas da se registrirate ukoliko nemate već otvoren korisnički račun.
|
