|
Autor: Velimir
|
|
01.11.2006 |
|
 Ulje i koža - ne miješati!
Redatelj Ryan Nicholson (radio i na specijalnim efektima s
Cronenbergom) nije samo jedina prava ikona niskobudžetnog kanadskog
horora, već vjerojatno jedini redatelj video boleština za koje
scenarije piše s vlastitim ocem, čiji je doprinos temeljnoj sadističkoj
premisi 'Live Feeda' podebljavanje sa suvremenim aziofiličnim motivima.
Tako je dragi tata priči o mračnom seks kinu (prave lokacije
ozloglašene rupetine u Vancouveru) u kojem se zalutalo mlado meso
kasapi i tranšira pred kamerama s live prijenosom snuffa za bolesnu
bogatu klijentelu, dodao podradnju s trijadama i japanskim policajcima.
Usporedbe s 'Hostelom' su neizbježne (iako vjerojatno koincidencija,
jer je 'Live Feed' začet prije Rothova projekta), ali 'Life Feed' se ne
zamara toliko s 80's receptom seks-student-komedije koja na kraju
postaje krvava kupka, već neopisivo loše glumce i neke od antologijski
očajnih dijaloga podređuje svom finalnom, zapravo glavnom cilju –
razradi što poremećenijih ideja mučenja i što eksplicitnijem gore
prikazu te razrade. Zašto trošiti novce na glumu i ostale tričarije,
kad ih možeš spiskati na umjetne odrezane udove, gejzire krvi i vjerno
dočaravanje jedne od najpoznatijih ovogodišnjih scena iživljavanja s
ljudskim tijelom: nabijanja žive zmije u trbuh žive mlade djevojke?
Pridodajte tome seks i striptizete, jedno pamtljivo uvodno klanje psa
(ne pravo, naravno) na kineskoj tržnici, mučenje let-lampom, žderanje
odrezanih kuraca, maskiranog diva koji je sublimacija sajko-kilera
bliske i dalje horor povijesti (s mesarskom opremom koja opet asocira
na još uvijek friški 'Hostel') te jednog japanskog kulera-heroja s
prišivkom japanske zastave na jakni i rezultat je jasan – odličan
sajko-horor snimljen za sto kuna, ali i sa sto kila strasti za šokom.
 Mesar  Dio showa sa zmijom i trbuhom
 |
