|
 Krv nije voda
Osim ako nemate 12 godina, ili ako proteklih pola desetljeća niste proveli cijepljeni od konzumiranja bilo kakvih oblika vijesti, svi znate za Armina Meiwesa (ne, nema veze s Arminiom, a ni sa novim Sviličićem, hehe) i Bernda Brandesa, možda čak i više nego što ste ikada htjeli znati, gutajući nastavke ove nevjerojatne real life sage sa stranica dnevnog tiska i televizije. Informatičar koji je želio pojesti čovjeka i inženjer koji je želio biti pojeden – suluda epizoda iz njemačke crnokronične povijesti 2003. godine ulazi u svjetsku povijest najbizarnijih zločina, nakon što su ova dva četrdesetogodišnjaka svoj dogovor sklopljen preko Internet chata odlučili provesti u praksu.
Za gastronomsku predigru, Meiwes je živom Brandesu odsjekao penis i ispekao ga, ne bi li ga zajedno pojeli uz svijetlo svijeća, a zatim mu je ostvario i drugu želju pa ga priklao i polagano konzumirao nekoliko narednih tjedana, uz bocu skupog južnoafričkog crnog vina... Policija ga je uhitila i naišla na probleme – ne samo da je žrtva htjela biti ubijena i pojedena, već kanibalizam u Njemačkoj uopće nije ilegalan!
Stvarnost kakvu film može samo poželjeti. I naravno da je prilika odmah iskorištena.
Zabranjen u Njemačkoj i objavljen na DVD-u u SAD-u, 'Cannibal' donosi jednu (najnoviju) od nekoliko ekranizacija tih događaja (kad već prava snimka pravog zločina stoji zaključana u policijskom skladištu!), s minimumom dijaloga i maksimumom odanosti vjernoj rekonstrukciji svega što se događalo kada su se Meiwes i Brandes zatvorili unutar četiri zida, što podrazumijeva dvije stvari – hrpetinu homoerotike, tj. ružnih, dlakavih muških tjelesa s golim kurcima te vrhunske, hiperrealne gore efekte.
Negdje između arty provokacije s jadnjikavom glumom, sablasne gay soft-pornjave i neopisive klaonice kao beskompromisne adaptacije stvarnosti, s povijesnih zadnjih pola sata, kakve niste vidjeli ni na potezu od Buttgereita do Cerde i Vogela – u svakom slučaju, čisti horor!
 Čengele  Topli obrok za toplog brata
 |
