 |
| 'Birdcage Inn' (1998.) | | Ispis | |
| Autor: Marko | |
| 06.12.2004 | |
 Kim Ki-Duk je živio onakav život kakav vam jaaaaaako rijetko prikazuje televizija, a takvo sivilo izbjegavaju art direktori reklamnih agencija. Sigurno zato i za protagoniste uvijek bira nekog s margine. Nekog za kog su vam u osnovnoj školi drugarice/učiteljice/profesorice govorile da ćete tako završiti ako ne ispravite tu četvorku u peticu. Ovaj put je njegov izbor mlada i privlačna djevojka koja dolazi raditi u skromni obiteljski motel u prljavom lučkom gradu. Njen posao je seksualno zadovoljavanje gostiju. Nju uz redovite klijente još i gratis poševi suprug vlasnice, njihov sin koji se još k tome u nju zaljubi i prisluškuje njenu 'operacijsku sobu', kćerkin dečko, a na kraju se još ispostavi da im je kćerka lezbijka i da i ona želi voditi ljubav s njom. Sve to zvuči banalno, ono opet neki ljubavni troku... hmm, jen, dva... minimalno osmerokut, koji kua opet socka ja bi pucanje, eksplozije i velke sise, ali ljudi! On svoje marginalce prikazuje kao ljude, jednake među sličnima. Ljude od krvi i mesa. Ljude s osjećajima. Ova mlada djevojka voli gutati ocean pogledom za vrijeme kratkih dnevnih pauzi, bavi se slikarstvom (nešto tipa Kienholz kojeg je malo prepravio Basquiat) i ne voli svoj posao. Ali ga je prisiljena raditi. Možda i svojom greškom, ali to je manje bitno. Ustvari nebitno je. Ona je ljudsko biće. E, to je ono što ovaj čvrst i kritičan korejski redatelj ne želi da zaboravimo!
Komentari (0)
 Napišite komentar
Morate biti prijavljeni da biste mogli poslati komentar. Molimo vas da se registrirate ukoliko nemate već otvoren korisnički račun.
|
