Žuti titl - drugačije o filmu / o drugačijem filmu

'Glory To The Filmmaker!' (2007)

Autor: Velimir

12.11.2007

'Glory To The Filmmaker!'

Takeshi Kitano je potpuno poludio. Po tko zna koji put, da, ali ovog puta je toga i sam svjestan.

I zato je 'Glory To The Filmmaker!' film kakav smo možda već u fragmentima vidjeli kod njega ('Getting Any?', 'Takeshis'') ili nekih drugih majstora suvremenog japanskog teatra apsurda (ovo jako, jako podsjeća na još jedan ultra variety klasik 'Funky Forest', prije svega po strukturi i količini divnog besmisla), ali i djelo čije se granice suludog brišu negdje nakon prvih pola sata klasične parodije i od tada, sve je dopušteno. Ukratko, rijetko kada se naiđe na nešto ovoliko anarhično, nadrealano, autoreferencijalno i, ako baš hoćete, tako prokleto 'japanski' – 'Glory To The Filmmaker!' nakrcan je ne samo parodijama na japansku kinematografiju i stari opus autora same parodije, već i japansku popularnu kulturu.

Dakle, ako ju ne poznajete, ili ako nemate smisla za suvremeni japanski humor (od manzai tradicije do novog ludila s televizije) – držite se podalje ovog ultra variety filma, jer nije to za vas. Ne samo da nećete shvatiti ono što se niti ne može i ne treba shvatiti, već će vam promaknuti i tona supergenijalnih, suptilnih fora koje, bojim se, malo tko na Zapadu može uopće pokopčati na površinskoj, a kamoli dubljoj razini. Film smo gledali u Ljubljani, na izvrsnom ovogodišnjem izdanju Ljubljana Film Festivala, okruženi velikim brojem kitanoljubaca koji su se jako smijali na očite gegove – ali malo je onih koji su prokužili posvete na rasponu od 'Always – Sunset On Third Street' preko Rikidozana do Gundama.

Kitano & Kitano

Roboti napadaju!

Za zapadnjačku publiku koja Kitana poznaje prije svega po nihilističkim, koliko melankoličnim gangsterskim dramama, ali je ipak negdje čula & pročitala da je njegovo polazište zapravo u komediji, ovo je zbunjujući povratak korijenima, a za Japance, tek korak dalje u tradiciji fuck you! kinematografije. Za nas, ovo je predivna, urnebesna priča o Kitanu kao redatelju koji ne zna što bi snimio, nakon što je izjavio kako više nikada neće snimati nasiljem nakrcane gangsterske filmove te kako je vrijeme da se baci u krajnost filmskih eksperimenata i snimi, prema vlastitim riječima, 'kubizam' filmske umjetnosti.

Je li onda 'Glory To The Filmmaker!' Picasso moderne apsurdne J-Komedije? O da. Film u kojem Kitano hoda sa svojom lutkom pod rukom, prvo pokušavajući shvatiti što želi snimiti, a zatim uz pomoć svoje stare bande snimi upravo komediju koju niti ne trebate pokušavati shvatiti, savršen je nastavak 'Takeshis'' i navodno drugi dio trilogije dekonstrukcije – Kitano možda stvarno ne zna što bi snimio, ali to mu je pomoglo da i dalje snima jedinstvene filmove.

Autorska kriza, drugim riječima, nikada nije bila toliko bogata, kreativna i dirljivo nenormalna. Nije čudo da su ove godine u Veneciji uveli nagradu za posebna autorska dostignuća nazvanu upravo 'Glory To The Filmmaker!', čiji je prvi dobitnik bio – Takeshi Kitano.